Mrkojevići – priča van vodiča

Pripremio Željko Milović,

Vodiči lokalnih turističkih organiza­cija u Crnoj Gori, prigodne knjige i bedekeri bave se opšte poznatim mjesti­ma, brojkama i epitetima koji bi, istiniti ili ne, mogli privući informacijom što veći broj posjetilaca. No, zaboravljeni dragulji po pravilu ostaju van domašaja pisaca ovih namjenskih publikacija, di­jelom zbog neznanja da oni uopšte po­stoje, a dijelom i zbog toga što bi zbog njih trebalo napustiti fotelju i kompjuter na kome se piše, obući sportsku opremu, upaliti auto i uputiti se daleko od grada. Takav je slučaj i sa ovim lokalitetima u MZ Mrkojevići.

Jedini očuvani mlin za brašno u Mr­kojevićima smješten je na planinskom potoku, na kraku puta koji udesno vodi od džamije u zaseoku Grdovići. Zdanje od tesanog kamena, potpuno zaogrnuto patinom vremena, veliko taman koli­ko kamion srednje veličine. Osim što je uvedena struja, u njemu je sve kao i kad je počeo da radi, usred Drugog svjet­skog rata, 1943. godine. Sve je djelove mlinske, kažu mještani, radio “neki maj­stor iz Mida”, zaseoka čuvenog po dr­vodjeljama, a za objekat zvana je moba. Prvi je vlasnik bio Bećir Kurtović, da bi, poslije smrti glave kuće, po­sao preuzela žena. Već u poodmaklim godinama, uspjela je da mlin drži u funkciji svega godinu dana. Naredne četiri godine, od 1993. do 1997, po­sljednja vodenica mrkovska nije radila. Tada su je obnovili Halil, Emin i Ah­med Kurtović. I prošle godine je mo­rao biti saniran krov, propao od vlage. Kurtovića mlin se sastoji iz tri velike cje­line. Od izvora ispod Dapčevića, voda ide cijevima i jažom u bazen, pa kroz žglap (turbinu), pod velikim uglom do udubljenja ispod kuće (“pod točak od mlina”). U udubljenju je kolo, na kome su lopatice, a koje leži na žabici. Voda dolazi kroz žglap u konusnu lakomicu i pravi mlaz koji bije “u vrh o’ pera od kola”. Mjesto gdje se ubacuje žito zove se koš, stane 50 kila, kanalić kojim se reguliše koliko će zrna proći nosi naziv govata, a pomoću trakala se određuje hoće li biti sitnije ili krupnije brašno. Mlinski ka­men ima prečnik od tačno 115 cenata, a debeo je 20, i napravljen od šest kocki, povezanih krečom. Ispod glavnog ka­mena ima još jedan manji i između njih se melje žito, koje kroz lakomicu pada u sanduk. Pomoću drvenog šarafa, tzv. loze, podešava se broj obrtaja kamena. Za pšenični hleb je 75 obrtaja u minutu. Sve ovo će vam rado objasniti Kurtovi­ći, vlasnici mlina, koji žive odmah preko puta. Kažu, brašno je dobro ako ga uhva­tiš između tri prsta i ono ostane u obliku kupe, nerastrešeno.

Ističu da gotovo nikome više ne me­lju, samo za sebe ponekad. Ujam, od­nosno dio koji vodeničar uzima od samljevenog žita, nije se mijenjao de­cenijama – na kukuruz za stoku 5%, na onaj za ishranu 6%, a za pšenicu 8%. Uz potok Kurtovića, uzvodno, uz plani­nu, bila su još tri mlina – Tuzovića, Dap­čevića i Čantića. Jedino je u ovom vrijeme stalo, konzervirano, kao prije 70 godina.

Kurtovića mlin

U zaseoku Dapčevići, petnaestak minuta vožnje od glavnog puta uzbrdo ka vrhu planine nalazi se drvo kojem su pripisi­vali natprirodnu moć – Cer Dapčevića.

Stara legenda sela govori o tome da niko nikada nije htio, niti smio, odlomiti ni list, a ne granu, sa najstarijeg stabla ovog kraja, jer bi mu “usahla ruka” ili mu se “u kuću desilo neko zlo”. Zato je puštan da raste nesmetano, a samo bi, u slučaju da od težine i starosti otpadne dio sta­bla, ono sklanjano sa strane da ne smeta putu. Sa njega su godinama padale grane unaokolo, ali niko nije htio da ih prihvati ili da koristi za loženje ili što drugo.

Cer Dapčevića (1999 god.)

Vrijeme je učinilo svoje, pa se legendarni cer u posljednjih nekoliko godina goto­vo poptuno osušio, a januara 2010. odlo­milo se gotovo pola stabla i palo tik po­red obližnje kuće, ne oštetivši ništa. Tako je, kažu, od pamtivijeka. Nikad djelovi drveta nisu oštetili kuće i krovove. Ne­pisano pravilo je i ovoga puta poštovano – stablo nije sječeno, samo pomjereno.

Niko od Dapčevića ne zna koliko je drvo staro, niti je ikada rađena dendrohro­nološka analiza. Niko ne zna ni otkuda cer tu, kad nigdje u blizini nema cerove šume, niti šume uopšte.

Obim stabla prije odlamanja bio je go­tovo pet i po metara, a prečnik krošnje i čitavih 30 metara.

Please follow and like us: