Čekajući svitanje

Kutak za poeziju
Muharem Muratović: Iz izgubljene zbirke

Sa ognjišta uzeh komad užarenog uglja
iz plamena vječnog
i na platnu rodjenog u plavetnilu lana,
sto sada u bjelini tuguje
naslikah tvoje usne
koje ćutanjem miluju
i suzu iz ociju tvojih što u meni kriješ
i drhtaj tvojih grudi
skriveni vrapci ispod strehe,
četkom obojenih suza urezah tvoje tijelo

Živis u meni samoćom zvijezde,
nepravedno krijem tvoj sjaj
što mojom tugom zraci,
tijelo mi sagore od tvog užarenog uzdaha,
grumenom uglja bjelinu platna satirem,
iz tame ugasle zvijezde oči tvoje požar slute
i ponovo se radjaš iz bijele tišine
ti koja mi podari neprolazan život
Spavaš na cvijeću izniklom u boji,
kosa ti leprša od uzdaha mojih,
na grudima svijetlim sapletoh ti ruke,
i obasjah ti lice rumenilom zalaska,
u očima tvojim plamen zore
sto vječno grije grudi prolaznika.

Bjelina platna ,
pun mjesec plima uspomena.
Radjaš se tiho uz jauk kista,
pod noge mi bacas zgužvan veo noci,
počivas lako svježa kao inje
na bijelom platnu moje nesanice.
Dan svitanjem siječe mi zamah,
ali ipak ulovih prividjenje noci.

Slike Muharema Muratovica