Đurović: Naši i svoji
Izvor: Štampani časopis “Glas Mrkojevića” br. 5
Riječ o Mrkojevićima: Neđeljko Necko Đurović, profesor
Na našim okorumijskim prostorima panorama Mrkojevića, gledano sa padina Lisinja, jedna je od najljepših!
Ovo najosunčanije priobalje sa svojom visoravni i gorjem predstavlja, uz Paštroviće, jednu od najživopisnijih naseobina na crnogorskom dijelu jadranske obale. Zbog svog geografskog položaja, ovom zemljanom kutku uticaj svih imperija Sredozemlja darivao je autentičnost koja se najbolje uočava u mrkovskoj ženskoj nošnji. Ovo kulturno dobro Mrkojevića, kojeg sa ponosom baštine i mlađi naraštaji, u sebi sadrži otiske balkanske, slovenske, orijentalne i mediteranske kulture.
Povijesno nasljedstvo ovog dijela jugoistočnog Crnogorskog primorja, pored brojnih živećih tradicija i očuvanih spomenika kulture, mnoštva isklesanih izvorišta i suvomeđa na padinama, izglednih starinskih domova sa prepoznatljivim enterijerom, vodenica, kaštara i gumna, i dalje iščekuje da bude potpunije istraženo, sačuvano i valorizovano. U ovom kraju, koji je po administrativnom ustrojstvu Opštine Bar jedna od 12 mjesnih zajednica, neophodno je formiranje Zavičajnog muzeja, dok demografski razvoj njegovog primorskog dijela, posebno Veljeg Pijeska, uslovljava postojanje i Doma kulture. Za našu istoriografiju bilo bi veoma interesantno arheološko lociranje i istraživanje lokaliteta crkve Sv. Andrije u kojoj je sahranjen dukljanski kralj Mihailo.
Jezičko obilježje ovog kraja, mrkojevićki dijalekat kojeg je u svojoj istoimenoj doktorskoj disertaciji obradio znameniti filolog i proučavalac crnogorskih govora Luka Vujović, i dalje zavređuje pažnju lingvista. Mladi istraživači i zapisničari priča i anegdota sa područja Mrkojevića dali bi nemjerljivi doprinos dijalektologiji i savremenoj slavistici, dok bi time i budućim naraštajima Mrkojevića ostavili pisani trag o duhu vremena i okolnostima u kojima su živjeli njihovi časni preci. Jezik je kuća duše, ali i amanet!
Brojne sačuvane pravoslavne crkve i odnos lokalnog muslimanskog stanovništva prema doseljenim hrišćanskim porodicama sa kraja XIX i početka XX vijeka, kao i brojne kulturne, sportske i zabavne manifestacije u kojima, pored brojnih građana Ulcinja i Bara, učestvuju turisti i privremeno nastanjeni građani Republike Srbije i Republike Bosne i Hercegovine, najbolje potvrđuju kako je interkulturalizam još jedno prepoznatljivo obilježje Mrkojevića. Afirmisanje specifičnosti, poštovanje različitosti, očuvanje materijalnih tragova starih identiteta i otvorenost, za koju slobodno možemo reći da je tradicionalna, ovom kraju daju dušu! Ovu prostornu datost Mrkojevića danas najbolje osjećaju đeca državljana Savezne Republike Njemačke koja sa svojim vršnjacima pohađaju nastavu u Pečuricama, dok su njihovi roditelji kao novi mještani već intenzivno uključeni u život zajednice.
Izrezbarena prošlost ovog kraja, kojeg podjednako udaraju morski valovi i šibaju gorski vjetrovi, oličenje je svega što se zbivalo na Mediteranu, ali je i entitet čija je sudbina neraskidivo povezana s hiljadugodišnjim kontekstom Crne Gore! Čak više, milenijumski kult Svetog Vladimira, koji zbog svoje slojevitosti i ritualnosti označava hristijanizovani paganizam, neraskidivo je vezan za naše dukljanske početke i izvornost Mrkojevića.
Ako čovjekov karakter određuje mjesto rođenja, sredina u kojoj odrasta i prostor na kome stvara, onda ne treba da čudi zašto su Mrkojevići narod iskrenog razgovora koji odiše uvažavanjem i tolerancijom, ali i prepoznatljivom teatralnošću, samoironijom i humorom koji sagovornike često ostavlja bez daha. Njihova ljudska toplina i radost prema svemu što život znači uočava se i u njihovoj pjesmi i igri koju podjednako nosi i mladalački žar i strast koja čuči u staračkoj duši.
Razvoj kolektivne svijesti ove zajednice je još jedna facinantna storija ovog kutka Jadrana. Naime, sprega dinamičnih istorijskih prilika i prirodno bogatstvo ovog kraja, kojeg krase neki od najstarijih maslinjaka na svijetu, uslovila je da su ratobornost i netrpeljivost posustali pred marljivošću, strpljenjem i gostoprimljivošću. Civilizacijski iskorak kojeg trenutno traži i samo crnogorsko društvo svoj putokaz može uočiti na ovom primjeru!
Ljudi sa ovog prostora marljivost ističu kao polaznu vrijednost. Ona u njihovim životima otjelotvoruje smisao postojanja ne samo čovjeka, već i cijele zajednice. Prihvatajući teške egzistencijalne izazove, kao i česte nepravde vlastodržaca, vrijedni narod podno Rumije i Lisinja održao se zahvaljujući svom mukotrpnom radu i time na najbolji način odgovorio nepravdi. Bogata je i narodna mudrost koja je nastala iz ovog težačkog iskustva i koja, pored sve gorčine, u sebi sadrži neizostavni mrkovski humor.
Konvencionalne aktivnosti koje su potrebne za očuvanje i unapređenje postojanja svakog pojedinca i humani razvoj i prosperitet svake zajednice izuzetno su izražene među žiteljima Mrkojevića. Sačuvani su prikladni obrasci tradicionalizma, u životu mladih nema nekadašnjih stega patrijarhata, ali su pravilan odgoj đece, međugeneracijska solidarnost i svijest o očuvanju vrijednosti koje je potvrdilo vrijeme najbolji odgovor za izazove današnjice.
Mrkojevići su jedina zajednica sa prostora Bara koja je, iako poput Šestana, Zubaca i Krajinjana, tokom više generacija bila bez značajnijeg opštedruštvenog uticaja i ekonomskog potencijala, ostvarila veoma zavidan progres zbog svog zajedništva i pravilnog opstajanja na zavičajnom prostoru. Imala je (poput navedenih zajednica) veoma obimno iseljavanje stanovništva, ali i izuzetan sociološki potencijal da iznjedri novi egzistencijalni kvalitet. Geografska povoljnost imala je znatnog uticaja, ali se ne smije zanemariti i Mrkojevićima svojstvena mudrost da, i pored očiglednih unutrašnjih partikularizama, umiju da prozru i podrže odgovarajuće građanske i progresivne ideje. Nije zgorega istaći da su tokom tranzicionih dešavanja, od početka 90-ih do današnjih dana, Mrkojevići i njihov glas bili presudni (a i dalje mogu biti) kada su u pitanju politički procesi u Crnoj Gori!
Obrazovanje mlađih naraštaja, i pored stalnih prilagođavanja na nepovoljne i tendenciozne društvene okolnosti, ustalilo se i ono se prepoznaje i na međunarodnom nivou! Pored treće generacije iseljenika koja svoja znanja stiče na referentnim visokoškolskim ustanovama u Sjedninjenim Američkim Državama, budući intelektualci i eksperti iz raznih oblasti, koji su svoja prva slova naučili u OŠ „Mrkojevići”, svoje obrazovanje stiču i na prestižnim evropskim sveučilištima. Mrkojevići, kao i sama Crna Gora, moraju osmisliti planski pristup osnaživanja, odgovarajućeg vrednovanja i primjene ovog najvažnjijeg ekonomskog potencijala – znanja mladih!
Dijaspora ovog kraja spada među najorganizovanije i naše najbrojnije zajednice na prostoru SAD-a, ali su njeni članovi neizmjerno privrženi svom zavičaju, svom Baru i svojoj Crnoj Gori! Njihova brižnost prema rodnoj grudi uvijek je iskazivana riječima i još većim djelima. Iseljeni Mrkojevići se svojoj đedovini neprestano vraćaju s istom željom i voljom, jer je njihova ljubav prema starom kraju uvijek snažna, duboko osjećajna, interesantna po sudbinama, živopisna i slikovita, ali i moderna, podsticajna i nesebična. Već sada ima starijih koji svoj umor od pečalbe zacjeljuju na prostoru svoje mladosti.
Dugoročna vizija održivog društvenog i ekonomskog razvoja Mrkojevića direktno je uslovljena i pravilnim prostornim razvojem. Naime, ovo područje barske opštine, posebno u svom priobalnom dijelu, pored ruralnog, mora slijediti i model urbanog razvoja. Institucije odgovorne za prostorno planiranje nijesu na slučajevima urbanizacije Dobre Vode, Veljeg Pijeska, Utjehe i Petovića Zabio adekvatno postupale i omogućile izgradnju odgovarajuće infrastrukture i komunalnog opremanja. Rješavanje problema urednog vodosnabdijevanja i elektrifikacije, tretmana otpadnih voda, povećanje kvaliteta saobraćajne dostupnosti i saobraćaja u mirovanju (parking prostora), uređenje javnih površina i trgova, kao i definisanje socijalnih usluga (ambulanti, pošta, vrtića i sl.) moraju biti prioriteti u predstojećem (i to veoma kratkom) periodu. Naravno, uređenje naselja na priobalnom dijelu trebalo bi da poštuje principe arhitektonskog jedinstva, što bi uslovilo njihovu određenu vizuelizaciju, odnosno prepoznatljivost.
Dinamične promjene na kamenitoj obali, koja ima dvije nadaleko čuvene plaže i nekoliko pitoresknih uvalica, već sada onemogućavaju da mrkovska rivijera dobije svoje dugo obalno šetalište. Ovaj mogući lungomare, još kada bi se nadovezao na probijenu pješačko-biciklističku stazu od Vala Bigovice na Volujici, bio bi jedan od najinteresantnijih i najljepših na jadranskoj obali.
Poseban aspekt upravljanja prostorom kao najvažnijim resursom jeste i plansko osmišljavanje budućih sadržaja i prenamjene prostora Regionalne sanitarne deponije Možura nakon njenog zatvaranja! Usputno se mora navesti da su obećanja data lokalnom stanovništvu nakon ustanovljenja deponije i dalje neostvarena, iako su neka od njih bila predviđena pratećim programskim aktima.
Trend galopirajuće urbanizacije, odnosno izgradnje prostora u zaleđu Mrkojevića treba da bude upodobljen očuvanju poljoprivrednog zemljišta i autentične ambijentalne arhitekture. Bogatim i drevnim gazdinstvima treba povećati kvalitet putne, komunikacione i tehničke infrastrukture. Možda zvuči tendenciozno, ali osmišljavanje kampanje kojom bi se kod mlađih žitelja Mrkojevića na odgovarajući način limitirala težnja za prodajom svojih porodičnih imanja mogla bi imati veoma pozitivnog efekta za buduća pokoljenja.
Naravno, poput eventualne izgradnje obalnog šetališta i probijanjem panoramske rute duž padina Lisinja, sa više alternativnih pravaca, nastala bi još jedna atraktivna “hiking and biking” turistička ponuda grada Bara. Razvoj ruralnog turizma, agropreduzetništva i agrosolarne energije u starim maslinjacima samo su neke od mnogih i lako primjenljivih ideja za razvoj i očuvanje mrkovskog sela.
Ovim dualnim konceptom razvoja Mrkojevića, kojim bi se optimalizovala iskorišćenost prostornih kapaciteta i realizovanih investicija, uz podizanje nivoa efikasnosti postojećih infrastrukturalnih kapaciteta, stvorili bi se uslovi za kvalitetan život i očuvanje životnog prostora, ali i smanjile potrebe lokalnog stanovništva za socijalnim servisima koji trenutno postoje u urbanom jezgru Bara. Za komplementiranje povoljnih egzistencijalnih uslova i podsticaj novih investicija prijeko je potrebno izgraditi sportsku dvoranu i Mjesni centar na Pečuricama, kao i izvršiti rekonstrukciju i proširenje putnog pravca Sveti Ivan – Kamenički Most!
Lijepa priča, želja koja obećava i ono što se iščekuje jeste potpuna obnova manifestacije „Dani Mrkojevića”, koja je u proteklom periodu opstala zahvaljujući održavanju Sportskih igara u Mrkojevićima.
Mrkojevići su parče zemlje natopljeno suncem koje koloplete svog raskošnog postojanja čuva pod hladom vjekovnih maslinjaka. Mrkojevići su vjerni svojoj mudrosti da prepoznaju novo i potrebno, ali i postojani u isticanju svojih zavjetnih pouka. Mrkojevići su nekome i više od zavičaja, ali su nekome i predio o kojem sanja. Mrkojevići su prostor i ljudi bez kojih naš Bar ne bi bio ono što jeste i što će biti!
