Potencijali Mrkojevića su ljudi i prostor

Intervju:  Damir Rašketić, diplomirani ekonomista

Evidentno je osipanje Mrkojevića koji egzistenciju traže u prvom redu u inostranstvu, a potom i van matične opštine. Kako zadržati mlade u Mrko­jevićima?  

Mlade u Mrkojevićima, kao i u ostatku Crne Gore, možemo zadržati isključivo ukoliko im omogućimo bar dio onoga što dobiju u zemljama u koje se iseljavaju, prije svega dobro plaćene poslove, pri­stojnu infrastrukturu, mogućnost povolj­ne kupovine stana i sl. Sve ovo im danas u Mrkojevićima nije dostupno. Posao za 300-400 eura sa osiguranjem do visine minimalne zarade, putna infrastruktu­ra u koju se nimalo ili vrlo malo ulaže, nedostatak infrastrukture za bilo kakve sportske i društvene aktivnosti, previsoka cijena nekretnina djeluju destimulišuće za naše mlade. Mjesečnu zaradu za koju u našoj državi rade, mogu u inostranstvu zaraditi za nekoliko ili najviše nedjelju dana.

Neophodno je napraviti ozbiljnu državnu strategiju za rješavanje problema iselja­vanja mladih, usvojiti paket reformskih zakona, obezbijediti značajno subvencio­nirane stambene i biznis kredite za mla­de. Podatak da je našu zemlju napustilo desetine hiljada mladih ljudi govori o razmjerama ovog problema. Nažalost, ne vidim da se u našoj državi neko strateški, institucionalno, organizovano i kontinui­rano bavi ovim pitanjem.

Da li su Mrkojevići nedovoljno za­stupljeni u političkim strukturama?

Prije svega, mislim da bi pitanje trebalo da glasi : „Koliko su Mrkojevići zastuplje­ni u razvojnim planovima i budžetu, kako na nivou lokalne samouprave, tako i na nivou države?“ Kad govorim o ovoj temi, uvijek se sjetim Izvještaja o uređenju prostora opštine Bar, čini mi se za 2013. godinu, kada sam kao odbornik u lokal­noj Skupštini sa nevjericom konstatovao  da je za investiciono održavanje na pro­storu naše mjesne zajednice uloženo par hiljada eura, dok je istovremeno samo po osnovu naknade za komunalno oprema­nje zemljišta u Mrkojevićima naplaćeno preko pola miliona eura. Ovaj podatak, slobodno se može reći, oslikava situaci­ju na prostoru naše mjesne zajednice u dužem vremenskom periodu. Brojni su razlozi zašto je to tako. Prije svega, dugi niz godina, pozicije, kako u izvršnoj vlasti na nivou naše opštine, tako i u lokalnim političkim strukturama su bile rezervi­sane za istu grupu pojedinaca, tzv. „vje­čite kadrove“, koji su postali samoj sebi dovoljna „partijska klika“. Ne kaže se uzalud da, ni voda, kad je „ustajala“, nije za upotrebu. Kada se tome dodaju naše unutrašnje slabosti, nejedinstvo, neorga­nizovanost i višegodišnje opstrukcije u izboru Savjeta mjesne zajednice i njenog predsjednika, ne čudi da u Mrkojevićima nema razvojnih projekata i značajnijih in­vesticija. Na novom predsjedniku opštine je velika odgovornost da prekine sa ova­kvom praksom, napravi zaokret i pokre­ne ciklus investicija u Mrkojevićima. Isto tako, mladi Mrkojevića moraju preuzeti odgovornost, prevazići naše slabosti i bez obzira na razlike zajednički raditi u inte­resu kraja.

Sa druge strane, zastupljenost u politič­kim strukturama jeste neophodan, ali ne i dovoljan uslov. Bitnije je ono što kao pojedinci u tim strukturama radimo za svoj rodni kraj. Takođe, potrebno je puno više osjećaja za zajednicu i javno dobro, bez obzira kojoj političkoj strukturi pri­padamo. Činjenica je da već dugo nema Mrkojevića na iole bitnijim rukovodećim mjestima u lokalnoj samoupravi. Da li postoji uzročno-posljedična veza između ove činjenice i stanja u Mrkojevićima o kojem sam prethodno govorio neka čita­oci zaključe sami.

U čemu su ekonomski potencijali Mr­kojevića?

Kad govorimo o ekonomskim potencija­lima, uvijek, prije svega mislimo na ljude i prostor. Mrkojevići imaju vrlo vrijedne ljude i izuzetan prostor, od rijetko lijepe obale do bogatog zaleđa. Razvojni poten­cijal, kakvim se malo ko može pohvaliti, ali i apsurdnu situaciju, da su nam upravo ti potencijali najviše ugroženi. Prethod­no smo govorili o problemu iseljavanja mladih, Mrkojevići su, nažalost, sve više mjesto iz kojeg ljudi, koji su vjekovima tu, odlaze, što uveliko smanjuje razvojne mogućnosti. Sa druge strane, imamo, kao rijetko gdje u Crnoj Gori, ugrožavanje i devastaciju prostora u priobalnom dijelu, koji je napadnut neplanskom gradnjom, da se već sada može reći da su neke mo­gućnosti nepovratno propuštene. Krajnje je vrijeme da se ovakvi trendovi zaustave i komparativne prednosti, koje još uvijek imamo, počnu koristiti na pravi način za dobrobit svih Mrkojevića i Crne Gore. Za tako nešto je neophodno da se iz korije­na promijeni odnos lokalne samouprave i države prema ovom prostoru. Već sada, samo za sanaciju postojećeg stanja u pro­storu neophodne su desetine miliona eura investicija, počev od unaprijeđenja glavne saobraćajne infrastrukture, koja je u očajnom stanju, do riješavanja pitanja vodosnadbijevanja i otpadnih voda. Bez ovih investicija, priča o ekonomskim po­tencijalima, ostaje mrtvo slovo na papiru, ako hoćete predizborni manifest. Nesu­vislo je govoriti o bilo kakvom razvoju, bez osnovne komunalne infrastrukture.

Da li je magistralni put kroz Mrkojevi­će žila kucavica razvoja Mrkojevića?

Pretpostavljam da je ovo retoričko pi­tanje, jer su odgovor dali još stari Lati­ni kroz sentencu „Via est vita“ ili „Put je život“. Više bih volio da mogu da dam odgovor na neko od sljedećih pitanja: „Zašto i ko je iz državnog i opštinskog budžeta 2017. godine uklonio stavke iz prethodnih godina predviđene za rekon­strukciju puta od skretanja za naselje Sve­ti Ivan u Dobroj Vodi do kružnog toka u Vladimirskim Krutama?“, „Do kada će gotov projekat za rekonstrukciju iste dio­nice do nivoa regionalnog puta da skuplja prašinu u fiokama partijskih birokrata?“. Da, rekonstrukcija ovog puta je ključni projekat za razvoj Mrkojevića, i ne samo Mrkojevića. Nadam se da su toga svjesni i donosioci odluka i da će sa predizbor­nih obećanja konačno preći na realizaciju ovog projekta. Već ranije sam rekao, na novom rukovodstvu opštine je velika od­govornost da obezbijede podršku države i ovaj projekat izguraju do kraja, u interesu Mrkojevića, Bara i Crne Gore.

S obzirom da ste upoznati sa situacijom u našoj dijaspori, koliko su naši ljudi na tzv. privremenom radu u inostranstvu zainteresovani, odnosno nezaintereso­vani za ulaganje u Mrkojeviće, odnosno za ostanak mladih?

Teško da se za ljude koji su stekli kapital u inostranstvu, tamo školuju djecu ili tamo sačekuju unučad iz vrtića može reći da su na privremenom radu. Jednostavno, oni tamo žive i tamo vide svoju buduć­nost. Druga je stvar što su Mrkojevići, gdje god da žive, vezani za svoj zavičaj i Crnu Goru. To su nebrojeno puta do sada pokazali nesebično pomažući svoj rodni kraj i ljude u njemu. Međutim, mislim da mi kao društvo imamo potpuno po­grešnu sliku o našoj dijaspori. Nikome ko je otišao iz Crne Gore novac ne pada sa neba, niti se lako zarađuju milioni. Naši zemljaci nemaju novca za bacanje, niti mogu rješavati probleme sa kojima se Mrkojevići i Crna Gora susrijeću. Potreb­na nam je strategija i dobre javne politike ovdje, trud i rad ljudi koji žive u Mrkoje­vićima, Baru i Crnoj Gori, kako bi zajed­nički napravili okvir za uspješno, napred­no i bogato društvo. Tek tada će oni koji su napustili našu zemlju iz ekonomskih razloga, iz istih tih razloga odlučiti da se u nju i vrate, odnosno ulože dio kapitala stečenog u inostranstvu u razvoj i zapo­šljavanje ljudi. Iskreno priželjkujem da naša dijaspora postane jedan od nosioca razvoja. Ulaganje kapitala koji su stekli u inostranstvu za razvijanje biznisa u Crnoj Gori biće i pouzdan znak da su uvjereni da je situacija u Crnoj Gori značajno bo­lja u odnosu na vrijeme kad su je morali napustiti u potrazi za boljim životom. Sve ostalo, bojim se da nije mjerodavno.

Please follow and like us: