Poljoprivreda u Mrkojevićima ima budućnost
Moj stav – Amir Mačkić, Spec.voćarastva i vinogradarstva
Sagledavanje uslova za razvoj poljoprivrede u Mrkojevićima, dovodi do opravdane želje da se podstaknu naše institucije kako bi uticale na razvoj iste na ovom području, a time daju priliku mladima i cijelom stanovništvu da se kroz osmišljene projekte razvija ova privredna grana, te da ljudi mogu da žive od svoga rada i da budućnost planiraju u ovom dijelu barske opštine.
Izmeđju Bara i Ulcinja, neposredno uz Jadransku obalu prostire se pitoma visoravan Mrkojevići u kojoj preovladava mediteranska klima. Ovdje, na oko 90 km2 živi preko 4000 stanovnika. Mrkojevići imaju 8 sela : Dobra Voda, Pečurice, Grdovići, Velje Selo, Dabezići, Kunje, Gorana i Pelinkovići.
Mrkojevići su kroz istoriju poznati kao veoma vrijedni ljudi, ljudi koji drže do svojih običaja, tradicije, koji pošteno žive od svoga rada, a s obzirom da je udaljenost od grada 10 – 25km u zavisnosti od sela, slaba zapošljenost, primarna djelatnost je bila poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo.
Bilo je perioda kada se od bavljenja poljoprivredom samo preživljavalo, a koliko je to bio težak period bio pričao mi je rahmetli djed Osman (r. 1923.) da su u periodu između dva svjetska rata kada je vladala velika nemaština, stanovnici Mrkojevića išli pješke za Carigrad da bi tamo radili, kako bi svoje familije rasteretili siromaštva, da srede imanja, ko je imao uslova i da kupi parče zemlje kako bi olakšali život u svom rodnom mjestu. U povratku su donosili zarađene lire i alatke : malj (čekic 2-4kg) i ćuskiju (čelična poluga duga do 2m) da bi na što lakši način obavljali poslove na svojim imanjima, a ti isti alati su i danas sačuvani. U tom periodu su prinosi bilo znatno manji, ali nijesu napuštali svoja imanja, već su vrijedno radili kako bi što vise proizveli i prehranili svoju familiju. U periodu poslije drugog svjetskog rata za vrijednost prodatih drva, koliko može stati na magarcu, moglo se kupiti samo 1kg šećera. Taj period je ostao upamćen kod tadašnjih generacija.
Najzastupljenije kulture, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti su mediteranske: maslina, nar, smokva, citrusi, japanska jabuka, zinzule, kivi a pored ovih zastupljene su i kulture kao što su: jabuka, kruska,šljiva, breskva, orah, trešnja, kajsija kao i razne sorte grožđa.
Tradicionalno se pčelari u Mrkojevićima i med je veoma kvalitetan, jer je pčelinja paša raznolika. Stočarski fond je opao posljednjih decenija iako su dobri uslovi za bavljenjem stočarastvom.
Mrkojevići su veoma iskusni, moralni i cijenjeni poljoprivredni proizvođači, naši proizvodi se karakterišu dobrim ukusom i kvalitetom. Poljoprivredni proizvodi ekološkog porijekla iz Mrkojevića su hranili i hrane grad Bar, a pored Bara naše poljoprivredne proizvođače i proizvode možete sresti i na pijacama u Ulcinju, Budvi, Kotoru, Cetinju i Podgorici. U SFRJ su se mrkojevićki proizvodi redovno nalazili na tezgama pijaca Dubrovnika, Splita, Sarajeva, Novog Sada, Beograda.
U posljednjih 30 godina dosta stanovnika Mrkojevića se iselilo u zapadne države usljed teške ekonomske situacije i nezapošljenosti i na žalost taj trend i dalje traje što predstavlja veliki gubitak, jer bez radne snage nezamisliva je bilo kakva proizvodnja.
U posljednjoj deceniji najbolji “ambasadori” naše poljoprivrede su Mrkovski cekin -maslinovo ulje proizvedeno u uljari Abazović koje je osvojilo mnoge međunardne zlatne nagrade i rasadnik Seferović koji je bavi rasadničarskom proizvodnjom, jedini registrovani rasadnik ovog tipa u Baru, a njegove sadnice osim što su poznate crnogorskom tržištu prodavane su i u Srbiji, Bosni, Kosovu.
Bavljenje poljoprivredom uopšte nije lako, naporno je, odgovorno i zahtjevno, naročito kada ne postoje adekvatni uslovi za to. Mrkojevići imaju prirodna bogastva, povoljnu ekspoziciju terena, znanje za bavljenjem poljoprivrednom proizvodnjom, imaju Mrkovsko polje koje nažalost trenutno nije obrađeno, ali da bi se sve to realizovalo, da bi se naša poljoprivredna proizvodnja podigla na jos viši stepen, potrebna je putna infrastruktura, organizovati radionice sa poljoprivrednim proizvođačima, patentirati proizvode, pa i formiranje zadruge nalik one koje su počele da se grade daleke 1947 godine. Posebnu pažnju treba obratiti na organsku proizvodnju u kojoj naši proizvodi i naš sistem proizvodnje i te kako ima veliku šanšu u budućnosti, podizanje novih zasada, revitalizaciju starih, uvećanje stočarskog fonda kao i povećanje broja pčelinjih društava.
Mišljenja sam da je u Mrkojevićima sazrela jedna nova mlada generacija kojom se stvorila potrebna kritična intelektualna masa koja možda po prvi put može samostalno projektovati puteve svog razvoja.
S obzirom da sam rođen, odrastao i živim u ovom poljoprivrednom kraju gdje je stanovnicima glavna i neiscrpna tema poljoprivredna djelatnost otuda i objašnjenje zašto sam i ja kao i ostali Mrkojevići, veliki ljubitelj poljoprivredne proizvodnje, sa vjerom da ćemo u bliskoj budućnosti svi zajedno iskoristiti potencijal koji posjedujemo, postati veći i uspješniji voćari, vinogradari, ratari, povrtari, stočari i pčelari, jer je nama to u genima.
