Maslina mora da bude brend Mrkojevića
Intervju: Ćazim Alković, predsjednik Društva maslinara Bara
U maju mjesecu ove godine Društvo maslinara Bar je nakon četiri godine održalo izbornu Skupštinu, za koju su barski maslinari pokazali izuzetnu zainteresovanost. Izbori za organe Društva maslinara realizovani su tajnim glasanjem, kako bi bili što regularniji. Povjerenje u naredne četiri godine da bude na čelu Skupštine društva dobio je Senad Arabelović, maslinar iz Kunja. Za članove Upravnog odbora izabrani su: Alija Adović, Ćazim Alković, Orhan Babović, Brahim Duraković, Anes Đulamerović, Zlatko Đurović, Amir Mačkić, Dragana Marinović, Aleksandar Markolović, Fahrudin Mujić, Sado Mustafić, David Perčobić i Senad Petović. Za predsjednika Društva maslinara izabran je dosadašnji predsjednik Ćazim Alković, naš sagovornik.
Da li postoji konkretan podatak koliko ima stabala maslina u Mrkojevićima i kolike su mogućnosti da se taj broj poveća ?
Na žalost, ne zna se tačan broj stabala maslina kako u Mrkojevićima tako i u Baru i Crnoj Gori. Ne postoji registar maslina ili nešto slično. Međutim, Ministarstvo poljoprivrede sprovodi projekat „ELPIS“ identifikaciji zemljišnih parcela, gdje će biti upisana i maslinarska gazdinstva sa tačnim brojem i lokacijom svakog stabla masline i drugih voćnih vrsta.
Koliko Mrkojevići robuju predrasudama kada je uzgoj maslina u pitanju ?
Mrkojevići u većem dijelu prihvataju i primjenjuju savremeno maslinarstvo, posebno kada su u pitanju mladi maslinari. Određeni broj starijih maslinara ne želi da se odrekne tradicionalnog načina uzgoja, berbe i prerade maslina. Oni još uvjek čekaju da plodovi padnu sa stabla i nakon toga ih sakupljaju sa zemlje. Od takvih plodova se ne može proizvesti maslinovo ulje koje ispunjava zakonima zahtjevane standarde kvaliteta, a takođe o ljekovitosti takvog ulja ne možemo govoriti. Medjutim, svakim danom je sve manje maslinara koji plodove sakupljaju sa zemlje.
Kada se pomene maslina ili maslinovo ulje, prva asocijacija su barsko i ulcinjsko ulje. Kolike su mogucnosti da Mrkojevićko kao brend prevlada prethodno dva pomenuta ulja ?
Mogućnosti sigurno postoje, Mrkojevići imaju svoju mikro klimu, proizvode vrhunsko ulje što čini potencijalni brend. Ali, ako uzmemo da su kompletni Mrkojevići na teritioriji Opštne Bar možda bi brend domaćeg maslinovog ulja trebalo graditi zajednički na nivou cijele Opštine. Upravni odbor Društva maslinara Bar je donio odluku da se pokrenu aktivnosti na zaštiti maslinovog ulja koje se proizvodi od sorte žutica. Mišljenja sam da bi Mrkojevići zajedno sa ostalim djelovima Opštine Bar trebali zajednički da rade na zaštiti barskog ulja što znači i mrkovskog.
Da li se maslinarstvo u Mrkojevićima može turistički valorizovati i na koji način?
Naravno, Mrkojevići kao i ostali maslinarski krajevi Crne Gore nemaju mogućnost proizvodnje velikih količina maslinovog ulja kao što to imaju Španija, Italija, Tunis i druge „maslinarske sile“. Prilika za valorizaciju maslinovog ulja iz Mrkojevića je upravo kroz turizam. Potvrda da se na teritotiji Mrkojevića nalazi stablo masline starije od 2000 hiljade godina i mnoga druga stabla koja su približne starosti čini potencijal da se kvalitetnom maslinovom ulju doda „priča“, što predstavlja veliki doprinos za valorizaciju maslinovog ulja kroz turizam. Vrhunsko ulje treba pakovati u kvalitetnoj tamno braon ambalaži manje zapremine čime se postiže i veća cijena te lakša prodaja kroz turizam.
Koliko bi bilo dobro da se uvede stari običaj sađenja maslina vezano za ženidbu?
Srari običaj sadnje određenog broja stabala maslina prije ženidbe bi sigurno doprinio razvoju maslinarstva i stvaranju posebnog „maslinarskog imidža“ Mrkojevića ali nisam siguran koliko bi bilo moguće takav običaj sprovesti u djelo.
Koliko su Mrkojevićki maslinari posvećeni uzgoju maslina ?
Mrkojevići su u značajnoj mjeri posvećeni poljoprivredi uopšte a posebno maslinarstvu o čemu svjedoče viševjekovna stabla maslina koja i danas daju plodove i koja se redovno održavaju. Raduje činjenica da se interesovanje mladih ljudi svakim danom povećava. Maslinarstvo u novije vrijeme postaje moderno i njime se ne bave samo poljoprivrednici već i intelektualci raznih struka. Primjer Saida Čantića koji je iskrčio šumu i zemljište prilagodio sadnji na kojem je posadio veliki broj maslina je odličan i za ostale Mrkojeviće.
Da li neka druga poljoprivredna kultura može biti obilježje Mrkojevića poput mušmule, nara ili čibuke (iglice) ?
Sigurno da može, svjedoci smo da se u zadnje vrijeme u Mrkojevićima proizvode velike količine soka od divljeg šipka. Taj sok je postao poznat ne samo u Baru već i šire. Pored šipka tu su i smokve iz Mrkojevića koje se tokom sezone odlično prodaju, ali one koje se suše na tradicionalni način na „ljesama“. Vrijedni Mrkojevići su poznati i po povrtarskim kulturama, posebno po paradajzu i po meni treba raditi da se kapaciteti povećaju s tim da se vodi računa da proizvodnja teži organskoj i da se ne koriste nedozvoljena hemijska sredstva.
