Dabezići iz Dobre Vode
Piše: Rajko Joličić
Iz knjige : „Priče ispod stare masline“
Ugledni domaćin Smail Dabezić iz Dobre Vode bio je lični prijatelj Kralja Nikole. Kralj Nikola ga je posjećivao i boravio u njegovoj kući.
Kada je Kralj poslije oslobodjenja Bara prvi put došao medju Mrkojeviće postavljao im je razna pitanja da vidi što misle Mrkojevići. Rekao je izemdju ostalog: “Mrkojevići, vi nemate oružja”. Niko ništa nije rekao, jedino se javio Smail Dabezić i kazao: “U tvoje zdravlje Gospodare imaćemo”. Trećega dana Kralj mu je poklonio revolver Nagant i to je za njega bila velika čast.
Dolazi balkanski rat i napad na Skadar. Kralj je Mrkojeviće sa fesom na glavi angažovao, bez oružja, da izvlače ranjenike vjerujući da Turci na njih neće pucati. To se Asanu, Smailovom sinu, nije dopalo i tražio je oružje da se oružjem bori. Pošto mu nijesu dali oružje vatreni mladić revoltiran bježi na suprotnu stranu. Po završetku rata ostao je u Albaniji. Smail Dabezić s kraljevim poklonom za pojasom odlazi na Cetinje i moli Kralja da mu pokloni sina da može da dodje u Crnu Goru iako je kazao da je zaslužio mušket. Kralj mu je rekao da za to zna i da je on to znao dao bi mu oružje. – “Poklanjam ti sina i neka bez ikakvih uslova dodje u Crnu Goru.”
Dabezić Musta Ramo
Asan je došao i odmah je uhapšen od strane crnogorske vojske. Smail je opet došao na Cetinje. Kralj mu je dao pare za put i kazao: „ Prije nego što ti dodješ on će biti slobodan.“ Tako je i bilo.
Poslije toga ispred dvorca na Topolici Kralj je postrojio vojsku. Kada je došao do Asana upitao ga je : „ Jesi li sin Smailov što me izdao i pobjegao kod neprijatelja?“
– „Jesam Gospodare, htio sam da se borim oružjem. Ali od sada ako sa bilo kime zaratiš od mene nećeš imati boljega borca.“
Došao je novi rat, austrougarski ratni brod u luci Bar je potpio jahtu Kralja Nikole što mu je Sultan poklonio. Svi su se crnogorski vojnici po naredjenju povukli, jedino je ostao Asan Dabezić i zapucao na brod čija je posada vidjela da se vojska Kraljeva povukla. Uperio je pušku i pucao . Pogodio je trojicu, a onda je poginuo, metak ga je pogodio u sred čela. Kralj Nikola je kazao: „ Da sam imao još ovakvih boraca, moja jahta ne bi bila potpoljena.“ Kralj je izdao naredjenje da se porodici Asana Dabezića odredi državna pomoć i da se djeca školuju o državnom trošku. Pomoć je redovno stizala sve dok Kralj nije napustio Crnu Goru.
Da ništa nije slučajno vrijeme pokazuje. U ratu protiv fašizma Asanov unuk Ramo kao šesnaestogodišnji Skojevac digao je u vazduh fašistički bunker u Dobroj Vodi eksplozivnom napravom koju je sam napravio. Tom prilikom je sa Azizom Ivanovićem i Alilom Lisičićem zaplijenio mitraljez, nekoliko pušaka i sanduka municije i sve odnijeli u partizansku komandu u Mikulićima.
Poslije toga italijanski fašisti su krenuli u potregu za njima. Uhvatili su Lisičića i Ivanopvića, ali im je Ramo pobjegao u šumu. Prvo su mu uhapsili brata, nije se predao i kda su mu uhaprili oca nije se predao, ali kada su mu uhapsili i majku predao se. Odveden je na sud na Cetinje, osudjen na robiju i deportovan u Italiju. Kada je Italija kapitulirala on se preko Visa i Velebita priključio proleterskoj brigadi. Učestvovao je u borbama u Drvaru i Jajcu. Isticao se junaštvom i vještinom i bio omiljen medju borcima. Prvog septembra 1944. Godine, na dan oslobodjenja Nikšića poginuo je kao puškomitraljezac na Stubi nikšićkoj. Imao je samo 20 godina.
Posljednje riječi su mu bile: „ Pobijedili smo fašiste, i ja nijesam obrukao oca i djeda.“
Njegov sinovac Ramo koji sa ponosom nosi njegovo ime kaže: „ Želio bih i bilo bi pravedno da se postavi spomen obilježje koje će podsjećati na junaka i rodoljuba „.
