Samra Pelinković: Fudbal je moj san i ja ću ga ostvariti

Učenica VIII-1 Osnovne škole “Mrkojevići” u Pečuricama Samra Pelinković, za razliku od većine djevojčica tog uzrasta u Baru, za sportsku pasiju ima – fudbal! U ovom trenutku, Samra igra na sredini terena za FK Akademija Berane, i to u dvije selekcije – u svom godištu, i u kategoriji U16. Talenat je potvrdila prošlog vikenda na turneji beranskog kluba u Srbiji, gdje je u prijateljskom meču Akademije protiv renomirane beogradske Crvene zvezde (i to dvije godine starijih rivalki), uspjela da postigne gol već u prvim minutima meča!

Svoju sportsku priču ova skromna djevojčica ispričala je za slušaoce Radio Bara u emisiji “Promenada četvrtkom”. Kako je istakla, interesovanje za fudbal joj je došlo tako što je počela da dolazi u balon-salu u Vladimiru, koju drži rođak njene majke Elmire.

“Kako smo išli kod njega, pozvao me da dođem u balon-salu da gledam kako dječaci iz Vladimira treniraju. Svidjelo mi se, pa sam im se priključila. Od tada mi se sviđa fudbal. Počela sam da treniram 2019, kada sam imala sedam godina”, priča Samra.

U početku je sve bilo u skladu sa fudbalskom azbukom – prvo baratanje loptom, dodavanja, pa šutevi… Nedugo nakon toga prelazi u ulcinski Otrant, gdje iz balon-sale izlazi na veliki teren, i to kao jedina djevojčica u timu.

“Igrala sam lijevog beka, stvarno su me dobro primili, nije bilo nikakve razlike što sam djevojčica. Na tome sam im zahvalna”, nastavlja Samra, koja je od prošlog septembra članica FK Akademija Berane.

Način na koji je stigla do ovog ženskog fudbalskog kluba je u potpunosti usklađen sa cijelom pričom – van šablona i uobičajenih protokola.

“Trenirala sam u balon-sali kod Edmira Like, izbacivala sam na Instagramu videa sa treninga, slučajno sam zapratila Akademiju. Oni su vidjeli ono što sam postavljala sa treninga na Instagramu, kontaktirali su me i pitali da li bih željela da igram za njih. Pristala sam”, otkriva Samra.

Samra je ujutro u školi, popodne na treningu u Ulcinju, gdje i dalje trenira sa dječacima iz Otranta, a vikendom igra utakmice za Akademiju. Njena dnevna agenda je za primjer, ne samo vršnjacima.

“Prije podne sam u školi, do 13.15 mi se završavaju časovi, do 14 sati stignem kući u Pelinkoviće. Poslije toga, zavisi koji je dan, trening nam je u Ulcinju nekad u 15 sati, nekad u 16, nekad u 17. Čim završim trening, vraćam se kući da učim, i tako svaki dan”, kaže Samra.

Otac Isljam ističe da su dobri rezultati u školi uslov Samri za bavljenje sportom i dodaje da je“za sada sve kako treba”. Na pitanje kako uspijevaju sve da iskoordinišu, zbog utakmica Akademije koje su uvijek daleko od Bara, u šali kaže da je vikend “rezervisan za auto”. A za fudbal je u kući Pelinkovića rezervisan svaki dan, dodaje Isljam: “Samra kad nije na treningu ili ne uči, po cijeli dan, gleda utakmice na TV-u”.

Nedavni duel protiv Crvene zvezde, protiv starijih djevojčica, Samra neće zabopraviti.

“Počela je utakmica, krenule smo u prvi napad, ja inače od prelaska u Akademiju igram veznog, izašla sam naprijed, ukazala mi se šansa, nisam čekala, odmah sam šutnula i lopta je ušla u mrežu!”.

Na pitanje ko joj je fudbalski idol, odgovara kao iz topa- Lionel Mesi. Omiljeni klub, naravno, Barselona.

Bez razmišljanja odgovara i na pitanje kako vidi sebe u godinama koje dolaze, da li će joj fudbal biti samo hobi?

“Fudbal je moj san i ja ću ga  ostvariti”, ističe Samra.

Tokom minulog zimskog raspusta nije odmarala od lopte, bila je učesnica Kampa FSCG u Igalu za talentovane fudbalerke. Bilo je zanimljivo i moglo se mnogo toga naučiti.

“Treninzi su bili dva puta na dan, prije podne smo više radili na tehnici, poslije podne smo igrali utakmice. Ta tri dana nam je bilo baš lijepo”.

U školi u Pečuricama Samra je u odjeljenju čiji je razredni starješina Aleksandar Jelenić. Podijelila je sa nama i kako školski drugovi gledaju na njen sportski angažman?.

“Pa, djevojčice su super, a kod dječaka možda ima malo ljubomore”, odgovara u šali Samra. 

A ko su najvjerniji navijači?

“Mama i tata, naravno!”. 

Na kraju razgovora, Samra je poželjela da se javno zahvali svima koji su joj do sada pomogli u fudbalskom razvoju:

“To su moji prvi treneri Edi Lika i Agron Tahiri, pa Dali Truma, Herodit Sinani, Mili Čaušević i Igor Matunović. Hvala FK Otrant, koji mi i dalje dozvoljava da treniram kod njih. Veliko hvala mojim saigračicama iz Akademije, prihvatile su me kao da sam Beranka, a ne Baranka, zatim treneru Igoru Vučeviću i na kraju, ali ne na posljednjem mjestu, treneru Akademije Aleksandru Rakoviću, što je prepoznao moj talent i pozvao me u klub”, zaključila je mlada fudbalerka iz Mrkojevića, kojoj želimo da ostvari sve sportske snove.