Argella razvija agroturizam u Mrkojevićima
Izvor: Barinfo.me
Autor: Radomir Petrić
Iskustva u razvoju agroturizma u zaleđu opštine Bar, u selima i prirodnim predjelima koji tek čekaju svoju punu turističku valorizaciju, u emisiji Promenada predstavili su Aleksandar Vukić i Vernes Zagora, direktor prodaje i glavni menadžer preduzeća Argella DOO. Ova firma u Mrkojevićima razvija zanimljivu priču-farmu koza i proizvodnju sira, ali i seoski turizam kroz smještaj u bungalovima. Aleksandar i Vernes su primjeri ljudi iz grada koji su nakon višegodišnjeg uspješnog rada u hotelijerstvu i nautičkom turizmu odlučili da svoje iskustvo i energiju ulože u selo i stvaranje nečeg autentičnog. U Promenadi smo sa njima razgovarali o izazovima, perspektivama i mogućnostima koje ovakav put nosi.
RB/BI: Kako ste došli na ideju da se iz hotelskog i nautičkog turizma preusmjerite u jednu, na prvi pogled potpuno drugačiju priču – farmu koza i seoski turizam u Mrkojevićima?
Vukić: Prije svega, da objasnim ime firme, koje intresuje mnoge naše sugrađane. „Argella“ je zapravo obrnuto od naziva „Allegra“, kompanije u kojoj sam radio i koju vodi moj brat Mihailo od kojeg je prije nekoliko godina, tokom COVID pandemije, i potekla ideja da se formira ovakvo preduzeće u Mrkojevićima.
Firma se prvobitno fokusirala na proizvodnju i prodaju kozijeg i kravljeg sira, a kasnije se razvila u širi koncept – otvoren je restoran, bungalov za smještaj, a gostima se nudi interaktivno iskustvo: mogu da prisustvuju mužnji koza, procesu proizvodnje sira i da hrane životinje.
Pored koza i krava, na farmi imamo i konje, magarce, živinu i pse, što posjetu čini raznovrsnijom i atraktivnijom.
Zagora: Ja sam radio deset godina u hotelskim objektima sa 4 i 5 zvjezdica u Baru, Čanju, Petrovcu i Podgorici, ipak, odlučio sam da karijeru nastavim u seoskom turizmu. Najveću satisfakciju nalazim u razvoju ekonomije i turizma u svom kraju. Smatram da su originalnost i autentičnost sela glavni aduti Crne Gore, posebno u trenucima kada hoteli bilježe slabiju popunjenost. Seoski turizam ne zavisi od luksuznih investicija već od očuvane prirode i tradicije, a globalni trendovi pokazuju sve veću potražnju za takvim sadržajem. Bar je idealan primjer destinacije koja može da kombinuje more, jezera i zaleđe, čime se turizam diversifikuje i obogaćuje.
RB/BI: Šta vas je privuklo baš ovom prostoru, i koliko je lokacija u Mrkojevićima pogodna za razvoj ovakvog koncepta turizma i proizvodnje hrane?
Vukić: Taj prostor postaje sve popularniji, infrastruktura se poboljšava, a zajednica je otvorena, uključujući i strane državljane, posebno iz Njemačke, koji se doseljavaju. Prelazak iz centra Bara i rada u nautičkom turizmu u život na selu jeste bio veliki zaokret, ali, svakodnevni kontakt sa životinjama me ispunjava. Tim čini više ljudi iz Bara, uključujući tehnologa i druge saradnike, firma se razvija korak po korak – od sira, preko restorana, do otvaranja ka širem tržištu.
RB/BI: Uporedite nam iskustva rada sa gostima u luksuznim hotelima i ovim što se sada dešava na farmi?
Zagora: Razlike su ogromne. Gosti hotela sa 4 i 5 zvjezdica često traže greške i usmjeravaju pažnju na detalje, dok gosti na farmu dolaze sa namjerom da se istinski opuste, odmore i dožive prirodu. To je dio šireg globalnog trenda – turisti su edukovaniji, traže autentična iskustva, manje formalnosti i više kontakta sa lokalnom tradicijom i zajednicom.
Gosti koji borave na farmi gotovo nikada nemaju žalbi. To bih mogao objasniti uticajem prirode-samo okruženje, životinje i spokoj farme toliko opuste posjetioce da zanemaruju sitne nepravilnosti i potpuno zaborave na svakodnevne brige. Na farmi se upravo insistira na prirodnosti i originalnosti, bez dodatnih luksuznih sadržaja.
Vukić: Već smo izgradili jedan bungalov, a u planu je izgradnja novih. Blizina kanjona Međureč privlači turiste sa svih strana svijeta, a nakon obilaska prirode oni rado dolaze na farmu – da vide mužnju koza, proizvodnju sira, provedu noć i probude se u ruralnom ambijentu. Naši gosti najviše cijene opušten ritam života na farmi, gdje niko ne žuri i gdje su u kontaktu sa životinjama i prirodom. Spoj poljoprivrede i turizma jeste izazovan, ali, autentičnost je ključ uspjeha: proizvodi su domaći, kupuju se od lokalne zajednice, a životinje se hrane prirodno, bez koncentrata, što gostima uliva povjerenje i stvara prepoznatljiv ukus.
RB/BI: Imate li problema sa radnom snagom?
Zagora: To je globalni izazov u svim branšama, a posebno u poljoprivredi i stočarstvu koje zahtijevaju težak, svakodnevni i često fizički naporan rad. Uprkos tome, farmi pomaže lokalna zajednica Mrkojevića, gdje postoji višegeneracijsko iskustvo u poljoprivredi i stočarstvu. Mještani su vrijedni i radni, što predstavlja kičmu farme.
Vukić: Položaj farme je izuzetno perspektivan jer se nalazi između mora i Skadarskog jezera, što daje jedinstvenu prednost u razvoju ruralnog turizma. Ruralni turizam u Baru je u porastu, a ja sam lično zavolio Mrkojeviće i njihov ambijent, iako svakodnevna vožnja do farme iz grada zahtijeva vrijeme i napor.
RB/BI: Koja bi bila vaša poruka mladim ljudima iz Bara i Crne Gore – zašto vrijedi okušati se u ovakvim poduhvatima, izvan zone komfora, kao što ste vi učinili?
Vukić: Poručio bih im da se ne ustručavaju da ulažu u poljoprivredu i seoski turizam. Za to postoje tri ključna razloga: prvo, za ovakve proizvode i iskustva već postoji tržište, pa nije potrebno izmišljati nove modele; drugo, u Crnoj Gori poljoprivreda se može razvijati jedino kroz kvalitet proizvoda, a ne kroz masovnu proizvodnju – što omogućava postizanje visoke cijene na tržištu; treće, današnje vrijeme omogućava da se domaći proizvodi lako plasiraju i van granica, putem interneta i direktne prodaje. Potrebno je ulaganje truda, rada i edukacije, ali je satisfakcija velika jer se istovremeno razvija sopstvena zemlja, grad i selo.
