INTERVJU: Doktorica Emina Šabović najbolji pedijatar Crne Gore
U organizaciji kompanija Nelt i Sebamed, koje su bile inicijatori i organizatori online izbora najboljeg pedijatra Crne Gore u 2024. godini, specijalista pedijatrije iz Doma zdravlja Bar, dr Emina Šabović, dobitnica je prestižnog priznanja za najboljeg pedijatra u Crnoj Gori “za stručan i posvećen rad s najmlađim pacijentima i veliki doprinos zdravlju dječje populacije”. Pored dr Šabović, nagrade su dobili dr Đuro Latković iz Opšte bolnice Cetinje i dr Nina Mandić pedijatrica iz PZU “Dr Mica”.
Značajno priznanje svojim glasovima dr Šabović su svojim glasovima dodijelili oni koji su najmjerodavniji da ljekarima daju priznanja – a to su najmlađi pacijenati i njihovi roditelji.
Možete nam ukratko reći nešto o svom profesionalnom putu o i odluci da to bude pedijatrija u Baru? Kako je živjeti pedijatriju u Baru?
Zaposlena sam u DZ Bar,od momenta kada sam diplomirala jer sam ovdje odradila i pripravnički staž. Nakon toga, provela sam jednu godinu u svom gradu uredno se javljajući na Birou rada, jer baš tada nije bilo posla za ljekara iz Bara u Baru!? Kako sam imala malo dijete, i pune ruke posla, te bezrezervnu podršku supruga i porodice, taj period je prošao…
Potom, jednog ljeta se javlja potražnja za ljekarom i od tada sam dio tima DZ Bar. Odatle sam upućena na specijalizaciju pedijatrije, koju sam zavrsila u Beogradu, na Univerzitetskoj dječijoj klinici. Po povratku u svoj grad, radim kao pedijatar, u timu izabranog pedijatra Doma zdravlja Bar sa sestrom Safetom Duraković i ostalim kolegama.
Biti pedijatar nije lako, to je izazov, da ne kažem poseban poziv za posebne ljude. Ispred sebe imate pacijente i roditelje ili druge članove porodice. Informacije vam najčešće daju drugi, a ne sam pacijent zbog uzrasta, stanja itd.
Takođe, naglasila bih, biti pedijatar je vrlo zahvalan poziv u medicinskoj struci, jer vaši pacijenti brzo ozdrave i taj proces ozdravljenja u konačnom ima svoju čar. Kada na kontroli dođu trčkarajući i smijući se, to je najveći poklon jednom pedijatru.
Kako je biti pedijatar u svom gradu ?… To je već malo teže… Vi sve te ljude poznajete, znate odakle su, ko im je djed, baba, đe im se tetka udala i od čega je ko bolovao. Te ljude svakodnevno srijećete i na neki način ste uvijek subjektivni u rasuđivanju i ocjenjivanju. Govorio je moj nastavnik, Asan Nikezic, jednom neimaru je lakše graditi za strance, jer će za njih biti ekspert, za svoje je uvijek bolji neko drugi, “a međa je međa, đe god se sazidala” . Ja sam srećna sto sam izabrani pedijatar mnogima iz svog mjesta, Dobre Vode i Mrkojevića , što sami dolaze i imaju povjerenja u mene kao ljekara. Takođe, lijepo je sretati podmladak svojih komšija, školskih drugara i prijatelja.
U javnosti ste ostali upamćeni po humanom gestu od prije par godina, kada ste donirali sopstvenim sredstvima pacijentima potrebnu medicinsku opremu. Možete nam nešto reći o tome ?
“U dobru se ne povisi, a u zlu se ne ponizi. Dobra djela se čine da se lanac dobročinstva ne prekida, da moje dobro, sjutra bude negdje nastavljeno nečijom drugom rukom i djelom.
Hvala Glasu Mrkojevića na interesovanju za moj rad i prepoznati uspjeh od strane pacijenata. Volim reći, da ću biti najbolji pedijatar kad procenat vakcinisane djece bude makar 95% i kada preventivnih pregleda bude tri puta više nego kurativnih”- zaključila je doktorica Šabović.
