Nastavili tradiciju predaka

Intervju sa Alenom Vukićem iz trećeg broja štampanog izdanja “Glas Mrkojevića”

Sresti Alena (26) i Nerminu Vukić (24) predstavlja pravo zadovoljstvo. Ne samo zato što su u pitanju dvoje mladih ljudi, već zbog činjenice da su upravo u nekim ranim godinama. Dok se njihovi vršnjaci provode, Alen i Nermina odlučili su da krenu u jedan ozbiljan i težak biznis.

– I ja i Nermina završili smo srednju turističku školu, našli smo posao i počeli da radimo. Ja sam jedno vrijeme bio konobar u Amar Rizorstu na Sv. Stefanu, a Nermina je radila u turističkoj agenciji. Ipak, nakon lošeg iskustva koje smo imali, zaključili smo da je najbolje biti sam svoj gazda i donijeli smo odluku da se okrenemo stočarstvu – priča nam Alen.

Kada se to desilo?

– Bilo je to prije tri godine. Nakon pokušaja da se bavim ugostiteljstvom i trgovinom, donio sam odluku da krenem stopama svog djeda i pradjeda koji su bili stočari. Potpuno svjestan da to neće biti nimalo lako, odlučio sam da kupim 15 ovaca. Bio je to moj, hajde da ga tako nazovemo, početni kapital. Danas imam veliko stado od 73 odrasle ovce i još mnoštvo jagnjadi, tako da stado broji 118 grla.

Da li je bilo neke pomoći u međuvremenu?

– Ne, sve smo sami uradili i stvorili, i na to smo jako ponosni. Država nudi neku pomoć, ali tu treba imati sopstvena sredstva koja nijesu mala, a kako tih sredstava nema, supruga i ja smo, uz pomoć porodice, sve sami odradili i došli do ovakvog stada.

Koliko je težak vaš posao?

– Veoma je težak, treba dosta odricanja i posvećenosti. Nekada i dvadeset četiri časa dnevno. Posebno kada je vrijeme jagnjenja, kada je zima, tada morate stalno biti tu sa stokom, ali, kada vidite rezultate, nije vam žao potrošenog vremena. Možda će biti grubo rečeno, ali, ponekad pomislim da je lakše izaći na kraj sa stokom nego s nekim ljudima. I zato volim ovaj posao kojim se bavim.

Kako je sredina reagovala na to da ste odlučili da se bavite stočarstvom?

– Pa, možda je mnogima bilo čudno, ali smo imali punu podršku porodice i komšija.  Možda se neko pitao kako to da se ovako mladi ljudi bave stočarstvom, ali nadam se da smo ih demantovali i uvjerili da se može. Mrkojevići imaju fantastične uslove za stočarstvo i za bavljenje poljoprivredom. Zato i nije slučajno što smo ove godine zasadili 250 stabala smokava, jer želimo da proširimo svoj biznis. U planu za neki budući period je da zasadimo i trešnje, ali vidjećemo.

Da li je ovo isplativ posao?

– Pa, mogu reći da jeste. Zadovoljan sam brojem ovaca koje posjedujemo i činjenicom da je i cijena mesa povećana, tako da se nadam da će biti sve bolje i bolje – kaže nam Alen Vukić.

Primjer Alena i Nermine koji, pored svih obaveza, stižu i da budu uzorni roditelji svojih sinova koji imaju tri i pet godina, najbolji je primjer kako treba raditi i vjerovati u sebe i u svoje mogućnosti. Dvoje mladih vrijednih ljudi na najboljem su putu da postanu uzorni proizvođači i Mrkojevići.

Please follow and like us:

Podjelite objavu putem telefona:

Pravila komentarisanja:

Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Facebook
Instagram