Zašto ponovo neću doći na proteste u Mrkojevićima

Da su protesti i blokade puta u Mrkojevićima politički obojeni i da prevashodno služe predizbornoj kampanji za lokalne izbore, Sabrija Vulić u svakoj rečenici teksta potvrđuje u svom reagovanju.. To su mudri Mrkojevići brzo prozreli pa je na drugoj blokadi puta bilo značajno manje učesnika, za razliku od prve kada su mnogi vjerovali da su namjere iskrene i u interesu Mrkojevića.

Ukoliko Mrkojevići nemaju ljude koji bi ih vodili u bolju budućnost, već za to mora da dođe Sabrija Vulić iz Podgorice ili Kotora- onda bolje da se svi kolektivno iselimo u Ameriku. Ako su elita Mrkojevića Amir Avdić, Elvis Kalezić i Sabrija Vulić koji, kako oni kažu, organizuju apolitične proteste, ponovo ću ostati kući i sa njima neću blokirati put.

Da ova samozvana elita pokušava da manipuliše Mrkojevićima zbog lokalnih izbora govore neumoljivi brojevi koje su oni prećutali. Za izgradnju puta je potrebno  eksproprisati više od 550 parcela u čak šest katastarkih opština, što ukupno čini više od 66 000 metara kvadratnih, dok je preostalih oko 20 000 u vlasništvu države. Ako onih 600 000 eura koje su „nestale“ podijelite sa 66 000 kvadratnih metara koji se moraju eksproprisati, doći ćete do toga da bi vam kvadrat zemlje trebao biti plaćen nešto malo više od 9 eura po metru. Da li ste spremni da date svoju zemlju, svoju đedovinu za tako sitan novac, za manje od 10 eura? I drugo, ukupna vrijednost izgradnje puta sa eksproprijacijom zemljišta iznosi više od 12 miliona eura i postavlja se pitanje što se moglo završiti sa milion ili dva miliona eura, ako projekat ne predviđa faznu realizaciju. Sada, Mrkojevići, sami prosudite jesu li protesti iskreni i u vašem interesu ili u interesu namicanja glasova.

Ja svoje Mrkojeviće neću lagati. Neću prodavati maglu za šačicu glasova. Istina je surova i neko je mora izgovoriti. Bojim se da se naredne tri godine sa blokadama puta ili bez njih nećemo voziti novim asfaltom kroz Mrkojeviće.
Tačno je – živim u Šušanju kao što je tačno da skoro svaki dan vozim tim putem do Dobre Vode, do mojeg maslinjaka i džardina. Istine radi, da napomenem kako u Šušanju živim kao podstanar, što potvrđuje koliko sam se „okoristio“ od politike i, kao neki, dobio „kadrovski“ stan.

Nisam ja adresa za liječenje identitetskih kompleksa Sabrije Vulića. Zato što je u Kotoru Mrkojević, u Mrkojevićima Kotoranin, a u Podgorici ni jedno ni drugo, uvredama o mojoj navodnoj izdaji svojeg naroda pokušava da me degradira. Na sreću, moji se korjeni u Mrkojevićima stotinama godina unazad dobro znaju. O njima je čak pisao i Glas Mrkojevića čiji je Vulić pokretač. Neke stvari se ne mogu izbrisati kao i što se preko noći i preko tuđih leđa ne može postati mrkovska elita.

Ponosan sam na to što sam se borio i što sam se izborio da Kuća maslina bude izgrađena u Starom Baru. Možda je Vulić želio da bude izgrađena u njegovom Kotoru jer sa ironijom govori o tom milonski vrijednom projektu koji će itekao biti na usluzi Mrkojevićima. Takođe, i dalje sam siguran da Crnoj Gori i Baru treba trajekt koji će ploviti na liniji Bar – Bari i srećan sam što sam vozeći biciklo sa sinom kroz Albaniju, Italiju i Hrvatsku skrenuo pažnju javnosti na tu potrebu. Ali, mogu da razumijem zašto Vulić i o tome govori sa podsmjehom. Ipak je on odrastao u drugom gradu i nema taj specifični barski doživljaj i sjećanje na ispraćaje i dočeke našeg feribota.

Možda činjenice o putu kroz Mrkojeviće, posebno finansijski pokazatelji, nisu baš optimistični- ali su realni i iskreni. Protesti i blokade puta dva mjeseca prije izbora sa „aktivistima“ na čelu nisu ništa drugo do predizborna kampanja. Siguran sam da u Mrkojevićima ima mladih, moralno i politički neiskompromitovanih ljudi koji imaju snagu da pokrenu talas istinskih promjena. Nadam se da će oni čija je lična karta izdata u drugim gradovima Crne Gore i samo povemeno svarate u Mrkojeviće osloboditi prostor mladim i slobodnim ljudima da se konačno na zdravim osnovama krene naprijed.

I da zaključim. Što god da sjutra Sabrija Vulić napiše za mene lično, iako ja njega nisam nigdje pomenuo u mojem izvornom obraćanju, ja više neću polemisati. Na sreću, Crna Gora je mala, svi se dobro poznajemo, znaju ljudi i Sabriju i mene- pa nema potrebe za daljom polemikom, bar ne sa moje strane.

Ćazim Alković
Politički direktor Biram Crnu Goru- Biram Bar

Podjeli objavu na:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin

Podjelite objavu putem telefona:

Pravila komentarisanja:

Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Leave a Reply

Your email address will not be published.