Kako se u Mrkojevićima nekad tkalo od žuke i lana
Lancuni od žuke, košulje od lana
Radomir Petrić, Redakcija “Glasa Mrkojevića”
Bliži se maj, a sa njime i cvjetanje žukve, ili kako u Mrkojevićima kažu ŽUKE. Biljke koja je veoma rasprostranjena u ovim krajevima. Osim što pejzažu daju izuzetno lijepu, dekorativnu i mirisnu notu, žuke su u Mrkojevićima do sredine šeste decenije prošlog vijeka imale i veoma praktičnu namjenu-bile su jedinstvena sirovina za dobijanje vlakna od kojeg su vrijedne Mrkovke tkale sve, od lancuna (čaršafa) i ribarskih mreža, pa do odjeće.
Emina Alković
Ove, sada već zaboravljene tradicije, dobro se sjeća Emina Alković (83) iz Dobre Vode, koja za Glas Mrkojevića evocira te dane…
-Sjećam se, kao dijete , kada smo išli da beremo žuke. Od žuke se tada tkalo skoro cijelo vrijeme, pa i ja kada sam se udala, sa 18 i po godina. Već malo kasnije, više nikoga nije bilo da to zna-prisjeća se Emina Alković.
Još od malih nogu je sve naučila u vezi sa žukom, kako se bere, i kako se njene stabljike pripremaju da bi se iz njih dobilo vlakno za tkanje.
-Žuka se brala kao mlada, i na snopiće se vezivala, pa se na veliku balu stavljalo, i ta bala se onda stavljala u more, na trlila, gdje su bile stijene, a na bale se stavljao veliki kamen, da voda ne ponese žuku.
Te bale su stajale u moru 10-15 dana, dok se žuka nije osolila, a onda smo dolazili mi domaći, a i drugi da nam pomognu, pa i mi njima, da se žuka vadi iz mora i da se trli.
Žukva u cvijetu
Ostavljali smo je da se ocijedi voda iz nje, a za to vrijeme se ručalo, pjevalo, igralo… bilo je priče, smijanja, svega-priča Emina.
Odmah po vađenju, žuka se trlila o kamenje, da joj se skine kora, “da ostane bijelo, bile su sve one kose kamene ploče, iz vode bismo uzimali snopiće male i sve onda trlili, i ono pobijeli”,
-Tako bijelu žuku nakon cijeđenja smo nosili kući, tovarili je na magarce i konje-nastavlja sagovornica Glasa Mrkojevića.
U domaćinstvima je potom bila priprema žuke za tkanje:
– Kad se osuši, sve smo je uzimali i lačili smo je, osmicali, pa se stavljala na grebene, na drvu sa ekserima, i onda se nakon toga plelo i tkalo-dodaje Emina Alković.
Tkanine od žuke
Ona kaže da su domaćinstva “kojima nije bila velika potreba”, od ovih vlakana najviše pravila lancune, i to za pljevu, jer kad se vršala pšenica, pljeva od nje je trebala da se nosi za stoku, i nosila se baš u takvim lancunima.
-Bogami, neki stari su spravljali gaće kao čakšire od žuke. Ne znam da je iko pravio raše i košulje, nije bila potrebam, uglavnom su bili lancuni za nošenje. Bilo je sve to izdržljivo dosta, kao svaka druga roba, bilo je malo grubo-opisuje Emina Alković.
Sem žuke, za tkanje i izradu prije svega odjeće, u Mrkojevićima se u to vrijeme prvenstveno koristio lan koji se sijao kao pšenica.
-Poslije se isto tako kao pšenica požanje, imala je trlica, i isto se vežuvalo na snopčiće i nosilo u bazen u virove, i tamo se isto na njega stavljao kamen. Žuka je išla u slanu, a lan u slatku vodu- priča Emina Alković.
Procedura je bila slična kao onoj za žuku-lan je bio u virovima-u potoku-do petnaest dana, onda se vadio, čekalo se da se osuši i išao je na trljicu, i na kojoj se trllio snopčić po snopčić.
-I onda ispadne lijepo, da baš fino od lana može da se prede, i to se onda isto osmicalo, isto se činjelo kao žuka, na grebene, oprelo se i tkalo se. U prćiju se nosila roba od lana, i ja sam tako, imam još od onda dosta stvari od lana, ali ih sada ne koristim-dodaje naša sagovornica.
Kako kaže, mnogo toga se pravilo od lana.
-Bogami, od lana se dosta radilo, ja sam više i zaboravila šta sve, tkala je i moja stara svekrva od lana, dobro je sve izlazilo, pravile su se vreće, krpe za ruke, pantalone, ljudima sakoi, svi stari ljudi koji su bili, nosili su sve od lana-zaključila je Emina Alković.
Majka je naučila da tka i plete
Emina je od majke naučila da tka i plete, a kada se udala, tkala je i ćilime od vune, pa je za svoje rukotvorine u nekada veoma popularnoj jugoslovenskoj TV emisiji “Znanje-imanje”, svojevremeno dobila i nagradu za ćilime na izložbi.
Ova objava je urađena u okviru projekta koji je podržala Opština Bar, a koji za cilj ima zaštitu kulturne baštine i identiteta Mrkojevića.
