Kako se u Mrkojevićima nekad tkalo od žuke i lana

Lancuni  od žuke, košulje od lana

Radomir Petrić, Redakcija “Glasa Mrkojevića”

Bliži se maj, a sa njime i cvjetanje žukve, ili kako u Mrkojevićima kažu ŽUKE.  Biljke koja je veoma rasprostranjena u ovim krajevima. Osim što pejzažu daju izuzetno lijepu, dekorativnu i mirisnu notu, žuke su u Mrkojevićima do sredine šeste decenije prošlog vijeka imale i veoma praktičnu namjenu-bile su jedinstvena sirovina za dobijanje vlakna od kojeg su vrijedne Mrkovke tkale sve, od lancuna (čaršafa) i ribarskih mreža, pa  do odjeće.

Emina Alković

Ove, sada već zaboravljene tradicije, dobro se sjeća Emina Alković (83) iz Dobre Vode, koja za Glas Mrkojevića evocira te dane…

-Sjećam se, kao dijete , kada smo išli da beremo žuke. Od žuke se tada tkalo  skoro cijelo vrijeme, pa i ja kada sam se udala, sa 18 i po godina. Već malo kasnije, više nikoga nije bilo da to zna-prisjeća se Emina Alković. 

Još od malih nogu je sve naučila u vezi sa žukom, kako se bere, i kako se njene stabljike pripremaju da bi se iz njih dobilo vlakno za tkanje.

-Žuka se brala kao mlada, i na snopiće se vezivala, pa  se na veliku balu stavljalo, i ta bala se onda  stavljala u more, na trlila, gdje su bile stijene, a na bale se stavljao veliki kamen, da  voda ne ponese žuku.

Te bale su stajale u moru 10-15 dana, dok se žuka nije osolila, a onda smo dolazili mi domaći, a i drugi da nam pomognu, pa i mi njima, da se žuka vadi iz mora i da se trli.

Žukva u cvijetu

Ostavljali smo je da se ocijedi voda iz nje, a za to vrijeme se ručalo, pjevalo, igralo…  bilo je priče, smijanja, svega-priča Emina.

Odmah po vađenju, žuka se trlila o kamenje, da joj se skine kora, “da ostane bijelo, bile su sve one kose kamene ploče, iz vode bismo  uzimali snopiće male i sve onda trlili, i ono pobijeli”,

-Tako bijelu žuku nakon cijeđenja smo nosili kući, tovarili je na magarce i konje-nastavlja sagovornica Glasa Mrkojevića.

U domaćinstvima je potom bila priprema žuke za tkanje:

– Kad se osuši, sve smo je uzimali i lačili smo je, osmicali, pa se stavljala na grebene, na drvu sa ekserima, i onda  se nakon toga plelo i tkalo-dodaje Emina Alković.

Tkanine od žuke

Ona kaže da su domaćinstva “kojima nije bila velika potreba”,  od ovih vlakana najviše pravila lancune, i to za pljevu, jer kad se vršala pšenica, pljeva od nje je trebala da se nosi za stoku, i nosila se baš u takvim lancunima.

-Bogami, neki stari su spravljali gaće kao čakšire od žuke. Ne znam da je iko pravio raše i košulje, nije bila potrebam, uglavnom su bili lancuni  za nošenje. Bilo je sve to izdržljivo dosta, kao svaka druga roba, bilo je malo grubo-opisuje Emina Alković.

Sem žuke, za tkanje i izradu prije svega odjeće, u Mrkojevićima se u to vrijeme prvenstveno koristio lan koji se sijao kao pšenica.

-Poslije se isto tako kao pšenica požanje, imala je trlica, i isto se vežuvalo na snopčiće i nosilo u bazen u virove, i tamo se isto na njega stavljao kamen. Žuka je išla u slanu, a lan u slatku vodu- priča Emina Alković.

Procedura je bila slična kao onoj za žuku-lan je bio u virovima-u potoku-do petnaest dana, onda se vadio,  čekalo se da se osuši i išao je na trljicu, i na kojoj se trllio snopčić po snopčić.

-I onda ispadne lijepo, da baš fino od lana može da se prede, i to se onda isto osmicalo, isto se činjelo kao žuka, na grebene, oprelo se i tkalo se. U prćiju se nosila roba od lana, i ja sam tako, imam još od onda dosta stvari od lana, ali ih sada ne koristim-dodaje naša sagovornica.

 Kako kaže, mnogo toga se pravilo od lana.

-Bogami, od lana se dosta radilo, ja sam više i zaboravila šta sve, tkala je i moja stara svekrva od lana,  dobro je sve izlazilo, pravile su se vreće, krpe za ruke, pantalone, ljudima  sakoi, svi stari ljudi koji su bili, nosili su sve od lana-zaključila je Emina Alković.

Majka je naučila da tka i plete

Emina je od majke naučila da tka i plete, a kada se udala, tkala je i ćilime od vune, pa je za svoje rukotvorine  u nekada veoma popularnoj jugoslovenskoj TV emisiji “Znanje-imanje”,  svojevremeno dobila i nagradu za ćilime na izložbi.

 

Ova objava je urađena u okviru projekta  koji je podržala Opština Bar, a koji za cilj ima zaštitu kulturne baštine i identiteta Mrkojevića.

 

Podjeli objavu na:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin

Podjelite objavu putem telefona:

Pravila komentarisanja:

Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *