Mladi Mrkojevića podsjećaju na značaj Mrkovskog dijalekta
Mrkovski dijalekat je po svojoj specifičnosti zadobio pažnju lingvista. Jedan od njih je Luka Vujović koji je svoju doktorsku disertaciju posvetio upravo ovom dijalektu i to sredinom prošlog vijeka.
Kako bi se naš jezik očuvao i afirmisao, prenosimo jednu od zanimljivih priča koje je zabilježio dr Vujović
Ukolak
Amet Ramov bio je da ore u Zal i opoznio se. I kad je doša na točkić ge Bištena, volove mu nješto zastavi. I on mu kaže:”Uklon mi se, neka pođu ge kuća i ope(t) ću ti doć.” To mu se uklonilo i on je pogna volove ge kuća i uzo (j)e pušku velju, dvije kubure i nož i pošao nar onog kamena ge točkič na Bištine i penja se navr onoga kamena i vika:” Kamo si? Ispani jopeda!” Ispane ukolak i tu su se sjekli dokli su kokoći pojali. To (j)e izginulo i on je doša ge kuća i kaže braći što (j)e bilo. Pošli su tamo. Tamo (j)e bio krf i oni za krvom pošli u Lisice, iz Lisice u baču Curanoića. Tu su ga našli u grop i izgoreli su ga crnim trnom.
(Uso Popović, Ravan)
*Priča preuzeta iz doktorske disertacije dr Luke Vujovića “Mrkovićki dijalekat”.
“Govor ima i subjektivan značaj, u njemu se pojedinac legitimiše ne samo kao član određene društvene i kulturne zajednice, nego i kao osoba.”…”Pored toga, jezik otvara nove horizonte i pruža priliku za upoznavanje i istorije i kulture drugih. Kroz jezik se čuva identitet i kultura i treba uložiti napor na sprečavanju izumiranju jezika, aposebno dijalekata jer se to može smatrati isto što i odumiranje znanja.” M.Metanović
*,,Mladi Mrkojevića” je inicijativa koju su pokrenuli mladi ljudi koji žive i porijeklom su iz ovog mjesta, podstaknuti brojnim primjerima građanskog aktivizma u zemlji i van nje. Misija ove inicijative je da postepeno u život stanovnika Mrkojevića uvodi ideje demokratije u kojoj svi ravnopravno učestvuju, da svojim primjerom probudi građanski aktivizam među njima kao i da ogromno kultuno-istorijsko nasljeđe Mrkojevića sačuva od zaborava.
