Pogledi iz dijaspore: Korona kriza koja stvara pokretački duh
Iz Austrije piše : mr Samira Seferović
Vrijeme korona-krize nas je širom svijeta zaustavilo, gotovo paralizovalo. Dugotrajni „lock-down“ je izazvao strah i neizvjesnost kako će naša budućnost izgledati i kako ćemo živjeti dalje.
Pored društveno-moralno-etičke kataklizme i klimatskih promjena nedovoljno poštovanje nauke rezultiralo je totalnim kolapsom.
No, došlo je vrijeme kada se političke odluke moraju usko naslanjati na ekspertska i naučna mišljenja kako bi se spasilo unistavanje svijeta…..
Tako je i ovo period kada pokušavam da analiziram ne samo sopstvene strahove nego i kolektivne strahove jedne zajednice kojoj pripadam i sa kojom sam emotivno i rodbinski povezana.
Rodjena sam davne 1973. godine u Beču gdje sam i odrasla ,sve dok nisam odlučila napustiti rodni grad sa ciljem izgradjivati “mostove” izmedju zemalja Zapadnog Balkana i Austrije, kao predstavnica Regionalnog ureda za nauku, obrazovanje i kulturu sa sjedištem u Sarajevu. Izmedju ostalog, bavila sam se i pitanjem identiteta. Nisam tada dobila sve odgovore na moja pitanja (………..– medjutim ni kada sam vratila za Beč pitam se otkuda taj nostalgičan osjećaj prema maloj državi odnosno sredini koju su moji rahmetli roditelji nekada napustili……..).
Jaka privrženost i osjećaj da pripadam ne samo Austriji nego duboko i jednoj skupini ljudi koji za mene simboliziraju otvoren, dobronamjeran i duhoviti narod koji se velikim dijelom rasuo po SAD-u i Evropi me tjera da preispitujem ponovo značaj sopstvenog i kolektivnog identiteta Mrkojevića.
Smatram nužnim da se ne samo američka dijaspora nego i evropska – koja ima sasvim drugačije mehanizme življenja i koja nije na jednom prostoru objedinjena nego rasuta po raznim drzavama – umreži i pokrene zajedno sa domicilnim stanovništvom zajedničke naučno-obrazovne i kulturne projekte kako bi se tradicija naših predaka upoznala, razumijela i očuvala.
Korona šok nam je predočio kako se za tren sve može promijeniti i kako naposlijetku u doba globalizacije naš prelijepi kraj, koji ima nedovoljno iskorištene prirodne resurse, veliki odliv mladih i malo pisanih tragova o tradiciji može nestati.
Zato mi se čini, upravo sada, vrlo važnim pokrenuti inicijative razmjena znanja da bi se stvorio “Mrkojevićki brend” i stvaranje udruženje žena, organizacija akademske zajednice mladih, udruzenje biznis-mreže, start-up scene u kojima bi mladje generacije sa starijima kooperirale i strateški planirali buduće zajedničke projekte.
Novim inicijativama bi se stvorio ambijent u kojem bi Mrkojevići promovisali ne samo nove ekonomsko-turističke ideje nego i razmjenjivali dugoročne, naučno-obrazovne, kulturološke i poljoprivredne inovacije u cilju očuvanja svega onoga što su nam nasi preci ostavili.
Ne ostavljajmo stvaranje inicijativa za sjutra kada moze biti već kasno, nego krenimo što prije.
