Preko 1000 Mrkojevića živi u Čikagu

Intervju:  Edin Seferović, počasni konzul Crne Gore u Ilinoisu

Edin Seferović, rodjen je u Čikagu od roditelja koji su u „vjetroviti grad“ stigli poput mnogih pečalbara iz Mrkojevića. Di­plomirao je na Fakultetu političkih nauka De Paul Univerziteta u Čikagu da bi potom zavrsio master studije na temu jugoistočne Evrope na Centralnom Evropskom fakultetu u Madjarskoj. Nakon završetka studija, bio je angažovan u gradskoj skupštini Čikaga da bi svoju radnu karijeru nastavio u privatnom sektoru, s fokusom na marketing i poslovni razvoj u kompaniji koja se bavila nekretni­nama. Tačno prije deset godina prihvatio je poziciju izvršnog direktora Američke Pri­vredne komore i preselio se u Crnu Goru. U Čikago se vratio 2014-te i osnovao kompa­niju koja se bavi pružanjem konsultantskih usluga američkim kompanijama koje žele da otvore predstavništva u Crnoj Gori, odno­sno jugoistočnoj Evropi, kao i sa kompani­jama iz zapadne Evrope koje žele da prošire svoj biznis u SAD. Dana 18. aprila ove godi­ne, u prostorijama Kulturnog centra Rumija, otvoren je Počasni konzulat Crne Gore u Či­kagu. Događaju je prisustvovao ambasador Crne Gore u SAD-u Nebojša Kaluđerović, a za počasnog konzula Crne Gore u Ilinoisu izabran je Edin Seferović.

Bili ste jedno od rijetke djece naših iselje­nika koje je rodjeno u dijaspori, a vratilo se, barem na kratko, u Crnu Goru. Kakva su bili Vaši utisci nakon tog prvog „poslov­nog“ susreta sa Crnom Gorom i crnogor­cima s obzirom da ste obavljali odgovornu funkciju izvrsnog direktora Američke pri­vredne komore u Crnoj Gori?

Imao sam divno iskustvo tokom pet godina života i rada u Crnoj Gori. Razvijati orga­nizaciju kao što je Američka Privredna Ko­mora koja je na početku mog mandata ima­la manje od 20 članova i proširiti je na preko 80 članova, kao i rad na važnim projektima koji su doprinosili razvoju poslovnog ambi­jenta u Crnoj Gori bilo je jedno jako lijepo i vrijedno životno iskustvo. Kada sam se pre­selio u Crnu Goru, imao sam priliku da se ubrzo upoznam sa nekim od najuspješnijih privrednika, poslovnim ljudima, predstav­nicima Vlade i stranih organizacija. Imao sam jedinstvenu priliku da saradjujem sa ljudima iz različitih oblasti na reformama koje bi privukle strane investitore u Crnu Goru. Takodje sam saradjivao sa mnogim investitorima i kompanijama sa ciljem da im predstavim Crnu Goru kao i poslovne prilike u njoj.

Ove godine, tačnije 18. aprila, u prostori­jama Kulturnog centra Rumija, otvoren je Počasni konzulat Crne Gore u Čika­gu. Događaju je prisustvovao ambasador Crne Gore u SAD-u Nebojša Kaluđero­vić. Za počasnog konzula Crne Gore u Illinoisu izabran ste upravo Vi. Kako vi­dite svoju ulogu kao počasnog konzula u ovoj američkoj državi?

Moje imenovanje na mjesto počasnog kon­zula Crne Gore u Ilinoisu mi daje priliku da nastavim da radim na jačanju bilateralnih odnosa izmedju SAD-a i Crne Gore. Moj fokus kao počasnog konzula je da djelu­jem kao predstavnik Crne Gore u Čikagu i promovišem Crnu Goru kao destinaciju za ulaganje i razvoj biznisa. Takodje radim i na projektima koji su fokusirani na razmjenu iskustava i obuku mladih preduzetnika iz Crne Gore da dodju i rade u kompanijama čija su sjedišta u Čikagu.

S obzirom da ste porijeklom iz Mrkoje­vića, te da je počasni konzulat otvoren u Domu “Rumija” u Čikagu koji su napra­vili Mrkojevići, da li imate podatak koli­ko Mrkojevića ima u Čikagu, odnosno u SAD?

Oko 180 porodica su trenutno članovi Kul­turnog Centra Rumija.Vjerujem da pored ovih članova ima jos oko 50 do 70 porodica iz Mrkojevića koje žive u Čikagu. Ako raču­namo da prosječna porodica ima bar četiri člana, onda možemo reći da u Čikagu živi izmedju 1000 i 1200 ljudi porijeklom iz Mr­kojevića.

Koliko su Mrkojevići zainteresovani za ulaganje u Crnu Goru, a posebno u Mr­kojeviće i da li su svjesni koji su to poten­cijali koji bi predstavljali uspješni biznis poduhvat u ovom kraju?

Bilo je mnogo napretka u ovom pogledu. Neki ljudi su uložili i otvorili butik hotele u Baru. Smatram da bi se trebalo još više uložiti. Mrkojevići imaju sve kvalitete koje bi jedan investitor trebao da ima: prije svega radni su i vrijedni, stekli su i razvili mnoge vještine tokom svog rada u Americi, što im je pomoglo da pokrenu i razviju sopstvene biznise ovdje u Čikagu. Dalje, poznata im je i crnogorska kultura, jezik i ljudi. I na kraju, vole Crne Goru. Ono što vidim kao prepreku za nekog ko bi želio da pokrene neki manji biznis u Crnoj Gori odavde je­ste što čovjek mora biti prisutan tamo. Kao što sam pomenuo, mnogi Mrkojevići imaju svoje kompanije ovdje u Čikagu, ovdje su im porodice, i nije se lako odlučiti da se vra­te tamo. Dalje, ono što svi investitori mogu vidjeti kao prepreku jeste nerazumjevanje pravila, zakona, kao i nesigurnost da se svi zakoni dosljedno primjenjuju.

Da li Vam je poznata činjenica da Mrko­jevići nemaju svoju sažetu istoriju u bilo kakvom pisanom obliku i da li postoji mogućnost da se nešto uradi po tom pi­tanju uz pomoć dijaspore kako bi se oču­valo specifično kulturno nasljedje ovog kraja, a posebno govor imajući u vidu činjenicu da je knjiga Mrkojevićki govor našla svoje mjesto u nacionalnoj bibliote­ci u Vašingtonu?

Upoznat sam činjenicom da je veoma malo dokumentovano o istoriji Mrkojevića. Zbog jedinstvene istorije našeg kraja, smatram da je veoma važno raditi na izradi materi­jala koji će učiti buduće generacije o našoj istoriji. Iako nemamo mnogo literature na koju bi se mogli osloniti, trebalo bi naučiti i zapisati od starijih ljudi što više o istoriji, pričama i ljudima iz našeg kraja.

Please follow and like us: