Kulturna baština Mrko/je/vića – Pred izazovom očuvanja od nestanka

Autor: Mahmut Metanović, profesor istorije i geografije

Govoriti o počecima ljudskog živo­ta na prostoru koji zahvata oblast Mrko/je/vići dosta je teško ali na osnovu fizičko-geografskih karakteri­stika može se reći da je priroda pružala uslove za život ljudi još od davnina.

Činjenica je da je oblast Mrko/je/vići imala burnu prošlost, kao posljedica toga što su se na ovom prostoru prepli­tali i sudarali razni društveni, politič­ki, kulturni, privredni, vjerski uticaji i interesi još od početka življenja ljudi na ovom prostoru.

Toček u polje Mrkovsko

Na ovom prostoru nije bilo većih ar­heoloških istraživanja. Ako za osno­vu uzmemo arheološke predmete koji su nađeni na lokalitetu „mogile Curanovića“, Ravanj (Raven) iz 600- 1 god.p.n.e. mogli bi reći da život na ovom prostoru datira još iz VII vj. p.n.e. tj. gvozdenog doba. Ovaj prostor se nalazio pod uticajem dva Ilirska ple­mena Enhelejaca koji su najprije živjeli od Boke Kotorske do današnjih Mrko/ je/vića, i Olcinijata koji su živjeli od Mrko/je/vića do Bojane.

Tokom IV i III vj.pr.n.e. ovaj prostor bio je zahvaćen grčkom kolonizaci­jom, a kasnije će potpasti pod rimskim uticajem, a od 395 god. pod uticajem Vizantije. Slovenska plemena početkom IX vi­jeka u ovom dijelu Balkana formiraju svoju dukljansko-zetsku državu, koja se sastojala od devet župa od kojih se po značaju ističe župa Prapratna, koja se po mnogim istoričarima nalazila na prostoru Mrko/je/vića. Od država koje su u prošlosti ostavile najvećeg traga su Mletačka Republika i Tursko /osmansko/ carstvo koje su ovim prostorom upravljale skoro pet vjekova.

Uticaji razlicitih kultura i civilizacija ogleda se u brojnim tragovima pre­točenih u različite vrste materijalnih spomenika i nematerijalnih ostataka, čije istorijske, arhitektonske, ambi­jentalne i druge vrijednosti svjedoče o stepenu razvoja pojedinih kultura i pojedinih epoha.

Kulturna baština je po definiciji na­slijeđe fizičkih artefakata i nemateri­jalnih atributa neke grupe ili društva koje čini ostavštinu prošlih generacija, te se brižno čuva u sadašnjosti kako bi bilo ostavljeno u naslijeđe za dobrobit budućim generacijama.

Kada su Mrko/je/vići u pitanju sa si­gurnošću se može reći da je ovaj pro­stor i pored nedovoljne istraženosti bogat brojnim kako materijalnim a i nematerijalnim ostacima. Na ovom prostoru postoji trinaest cr­kava, a takođe postoji mogućnost da je u oblasti Mrko/je/vića crkva Svetog Andrije u kojoj je sahranjen dukljanski kralj Mihailo Vojislavljević. Za vrijeme perioda turske vladavine tokom XVIII i XIX vijeka sagradjene su Mrko/je/vićke džamije . Džamija u Veljem Selu podignuta je 1749. godine, u Gorani 1783. godine ( na temeljima ove džamije 1996. godine sagrađena je nova džamija), u Dobroj Vodi 1802. godine ( sanirana 1980- 1986), džamija u selu Kunje sagradjena 1807. godine, džamija u Pečuricama 1891.godine i džamija u selu Ljeskovac za koju nema pouzdanih podataka o godini gradnje.

Jedna od značajnih kulturnih blaga Mrko/je/vića škola otvorena je 1885. godine.

Stara škola

Značajno kulturno blago prestavljaju i očuvani nadgrobni spomenici iz ovog perioda . Oni su često i jedini istorij­ski izvori na osnovu kojih se proučava porijeklo pojedinih brastava i proces islamizacije Mrko/je/vića.

Iz Turskog perioda potiče i Kula (od­brambeno utvrđenje) u podnožije Ra­sovca (Ljeskovac) djelimično porušena u Balkanskim ratovima . Objekti stari svega stotinjak godina danas su toli­ko rijetki da se mogu smatrati pravim kulturnim blagom. U takve objekte se mogu svrstati uređeni izvori, poznati­ji kao (toček) u Pečuricama i Veljem Selu, zatim Kamenički most na rijeci Međureč, vodenice (mlinovi), gu(m) na, kaštari i tradicionalne mrkovske kuće i pokućstvo; vuneni ćilimi, stura (prostirka pletena od trske), skrinje uz sastavni dio većine kuća su bile pećare (pećnice za pečenje hleba) itd.

Međutim dešava se da kulturna bašti­na pred našim očima nepovratno pro­pada umjesto da bude sačuvana, kako zarad nas samih a i zbog brojnih do­maćih i stranih posjetitelja. Prirodna baština također čini važan dio kulture koji obuhvata ruralnu i pri­rodnu sredinu s pripadajućom florom i faunom. U oblasti Mrko/je/vići posebno mjesto zauzimaju viševjekovni maslinjaci, za­sadi kostanja (kestena), cer Dapčevića, kanjon rijeke Međureč, spile i jame i dr prirodna dobra koja je kao dio nema­terijalne kulturne baštine mnogo teže očuvati nego fizičke predmete. Baština koja je kroz prošlost ostala očuvana često je jedinstvena i nena­domjestiva, te ostavlja odgovornost očuvanja na sljedeću generaciju.

Šira definicija uključuje nematerijal­ne aspekte pojedine kulture koja je očuvana društvenim običajima tokom specifičnog istorijskog perioda. Načini i sredstva ponašanja u društvu, a često i formalna pravila djelovanja u spe­cifičnoj kulturnoj klimi čine dio kul­turne baštine. Primjeri koji se mogu svrstati u tu kategoriju jesu društvene vrijednosti i tradicija, običaji i praksa, estetska i duhovna vjerovanja, umjet­ničke ekspresije, jezik, folklor, nošnja i ostali aspekti ljudske aktivnosti.

Stara vodenica

Značenje fizičkih artefakata može se iskoristiti za interpretaciju socioeko­nomskih, političkih, etničkih, religij­skih i filzofskih vrijednosti specifične grupe ljudi. Naravno, nematerijalnu kulturnu baštinu mnogo je teže očuva­ti nego fizičke predmete. Materijalna baština stvarana je od dav­nih vremena. a zatim i u novija vreme­na i ono se može naći na arheološkim nalazištima, fotografskim arhivama, u ruševinima objekata, u vjerskim spo­menicima i stambenim objektima, Nematerijalna kulturna baština du­hovnosti, u sebi sadrži ne samo načine, predstave, jezik, izražavanje, narodne mudrosti i kreativnosti, kao i alate, objekte, zanate i kulturni proctor koji ih predstavlja. Nematerijalna kulturna baština pre­nosi se s koljena na koljeno, stvarana je vjekovima i čini dio tradicionalnog ljudskog stvaralaštva.

Različitost kulturnog naslijeđa u svije­tu u kojem živimo nezamjenjiv je izvor duhovnog bogatstva čovječanstva. Njegova bitna karakteristika zasniva se, upravo, na bogatstvu različitosti i suprotnosti kultura i civilizacija koje mu, svojim preplitanjem, daju specifi­čan značaj. Ovo bogatstvo što čini du­hovnu i materijalnu osnovu postojanja jednog naroda i društva, potrebno je pažljivo čuvati, kao nešto što će jednog dana naši potomci čuvati kao baštinu svojih predaka.

Zaštita kulturnog naslijeđa predstav­lja, nesumnjivo, vrlo značajan proces u očuvanju kulturnog identiteta nekog društva ili zajednice i dokaz njegovog postojanja i djelovanja. Cilj zaštite je očuvanje kvaliteta i vri­jednosti kulturnog dobra, produžetak njegovog vijeka trajanja, kao i zaštita njegove materijalne građe. Pravilnom zaštitom kulturnog naslijeđa osigurava se integritet kulturnog naslijeđa za bu­duće generacije.

  

Stare Mrko/je/vićke kuće

Shodno međunarodnim principima koji se odnose na zaštitu kulturnog naslijeđa, gdje svaka zemlja preuzi­ma odgovornost za primjenu plana u okviru sopstvene kulture. S obzirom na povećan rizik po kulturno i prirod­no naslijeđe u svijetu, 1972. godine, na Generalnoj konferenciji UNESCO-a, usvojena je Konvencija o zaštiti Svjet­skog kulturnog i prirodnog naslijeđa. Konvencija iz 1972. godine predstavlja jednu od tri konvencije UNESCO-a koje tretiraju kulturno naslijeđe. Dru­ge dvije su Konvencija o zaštiti kultur­nog naslijeđa u slučaju oružanog suko­ba(Haška konvencija) usvojena 1954. godine, i Konvencija o načinu zabrane i sprečavanja ilegalnog uvoza, izvoza i transfera kulturnog naslijeđa, iz 1970. godine.

Unutrašnjost stare kuće

Svaka država članica, da bi obezbije­dila pravilne mjere zaštite kulturnog i prirodnog nasleđa koji se nalaze na njenoj teritoriji, trebala bi primjenjiva­ti principe propisane od strane UNES­CO-a. Nematerijalna kulturna baština postala je fokus interesovanja svjetske javnosti 2001. godine, dvije godine prije usvajanja Konvencije i šest godina prije njenog stu­panja na snagu.Tadašnji generalni direk­tor UNESCO Koïchiro Matsuura, kako bi skrenuo pažnju na značaj izučavanja i zaštite nematerijalne kulturne baštine, donio je Proklamaciju o remek-djelima oralne i nematerijalne kulturne baštine. Stupanjem na snagu Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (usvoje­na 2003. godine, stupila na snagu 2008. godine) dotadašnji popis preoblikovan je u Reprezentativnu listu nematerijal­nih kulturnih dobara, koja obuhvata ele­mente duhovne kulture koji imaju uni­verzalnu vrijednost. Krajnji cilj Uneska je da se autentična nematerijalna kultura zaštiti od zabo­rava i kvazi preoblikovanja usljed in­dustrijske i kulturne globalizacije. Prema preporukama iz UNESCO Kon­vencije o zaštiti nematerijalne kultur­ne baštine i Zakonu o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore, propisano je da do­bra za koja se procijeni da posjeduju vrijednosti tek nakon upisa u Registar nematerijalnih kulturnih dobara u Up­ravi za zaštitu kulturnih dobara Mini­starstva kulture mogu biti nominova­nja za UNESCO listu svjetske baštine.

Škrinja

Glavne nosioce inicijativa ka očuvanju nematerijalnih dobara Konvencija pre­poznaje lokalne zajednice, od kojih se očekuje inicijativa ka državnim institu­cijama. Popis nematerijalnih dobara u Crnoj Gori započeo je 2012. godine sa nivoa insitucija ali od strane nadležne državne Uprave očekuju da u narednom periodu naša nacionalna lista bude po­punjavana sa što više lokalnih inicijativa jer se zaštita nematerijalne baštine osla­nja na saradnju lokalnih zajednica, lo­kalnih ustanova i nacionalnih institucija.

Očuvanjem, zaštitom i predstavljanjem kulturne baštine Mrkojevića ne bavi se ni jedna profesionalna organizacija ili institucija u Crnoj Gori za to mora biti uveden red na u ovoj oblasti od strane državnih i lokalnih organa i institucija koje se bave kulturom. Podršku mo­raju pružiti i udruženja građana i svi stanovnici pojedinačno ma gdje bili jer sigurno imamo što čuti i saznati a time i potvrditi da nema manjeg pro­stora i manjeg broja ljudi a većeg ma­terijalnog i duhovnog bogatstva, koje je toliko potisnuto kao posledica niza faktora i okolnosti iz ranijih vremena i da ga trebamo sa ponosom isticati jer da nije toga nebismo bili to što jesmo.

(nastavak u sljedećoj objavi)